Ples (od starosl. plesati, gotskog plinsjan) odnosi se na oblik izraza putem telesnih pokreta koji mogu biti ritmički šablonizovani ili improvizovani i obično su praćeni muzikom. Ples, kao društvena i kulturna pojava, može predstavljati vrstu umetnosti, vid druženja (socijalizacije), duhovni, ceremonijalni, magijski, liturgijski ritual, vid zabave (npr. pozorišne) ili njegova svrha može biti jednostavno estetska.
Reč ples se, takođe odnosi i na metode neverbalne komunikacije ljudi ili životinja, na pokret neživih objekata i na određene muzičke forme i stilove. Plesni pokreti mogu biti bez neke posebne simbolike ili mogu imati gestovnu simboliku kao umnogim azijskim plesovima. Ples moze da izražava ideju, emociju ili dočarava događaj ili priču.
Definicije toga šta čini ples zavise od socijalnih, kulturnih, estetskih, umetničkih i moralnih načela i idu od funkcionalnog pokreta (kao u narodnim, folklornim igrama) do virtuoznih tehnika kao što je balet.
Aktivnost koju zdravorazumski shvatamo kao ples, u stvari, ima brojne forme i javlja se u brojnim sociološkim kontekstima. Ples kao oblik umetničkog izraza prihvaćen je od strane manjeg dela društva, bilo učesnika ili posmatrača. Kao takav, može se činiti da on obitava unutar okvira tradicije visoke kulture. Ali, stvari nisu baš tako jednostavne, jer čak i njegove klasične ili tradicionalne forme zadiru u domen popularnog (masovnog) izvođenjima u velikim i popularnim prostorima. Čak i savremen i moderan ples koji je manje poznat široj publici čini pokušaje da se oslobodi svog avangardnog statusa i premešta se iz malobrojnih plesnih događaja u komercijalne teatre.
Posmatrajući iz drugog ugla, ples se, takođe, može naći u brojnim formama u onim produktima masovne kulture koji su tradicionalno smatrani za “laku zabavu”, kao što su: muzički teatri, filmovi i televizija
Jedan od glavnih problema pri analiziranju plesa iz sociološke perspektive je njegova neverbalna priroda. Dok umetničko delo može postojati nezavisno od samog umetnika, ples i njegov izvođač se ne mogu razdvajati. Razlog za ovaj stav se nalazi u činjenici da je telo primarni instrument i sredstvo izražavanja u plesu.
Izvor: Wiki