Kad zavolis zivot, prihvatis ga onakvim kakav on uistinu jeste, prigrlis ga kao najrodjenijeg, pozelis nekada da mu se, onako blisko obratis i kazes:"Moj zivote, dobro vece. "
Naslov: Plesačice iz pradavnih vremena-Osvajačice srca Sub Dec 24, 2011 9:59 pm
Nekada davno, biti plesačica i biti žena, značilo je nešto uzvišeno. U pradavnim kulturnim hramovima, prije više tisuća godina, žene su bile svećenice. Bile su poznate kao kreatorice života, i stoga viđene kao esencije od Boga poslane poslane sa Nebesa na Zemlju da budu svete i očaravajuće čuvarice Nebeskih svetosti. Te boginje su bile štovane kao prirodne iscjeliteljice i tražene zbog svojih moći i darova.
Zahvaljujuću utjecaju trbušnog plesa na ljudski duh, ovaj ples je uspjeo sačuvati tajne drevnih kultova plodnosti sve do danas, unatoč moralnim i kulturalnim predrasudama.
Trbušni ples je stvoren od žena za žene. Izvorno, žene su ga plesale između sebe kada bi slavile život i kada bi izvodile rituale u kojima su kroz ples obožavale Boginju. Postojala su dva glavna plesa: 1. ples plodnosti – pomoću kojeg bi žena budila Boginju plodnosti u sebi, te oživljavala senzualnost, ljepotu, nježnost, ženstvenost; 2. porođajni ples – pomoću kojeg bi se žena spajala sa Velikom Majkom, te budila majčinske osjećaje u sebi i pripremala svoje tijelo za porod.
Sami korijeni trbušnog plesa, zadiru mnogo dublje u povijest, u predpovijest koja je postojala mnogo prije pisanog pisma..., no kolijevkom trbušnog plesa smatra se Egipat, jer postoje mnogi zapisi i crteži koji potvrđuju povijest plesa.
U starom Egiptu ples je bio neophodan dio kulture. Ljudi svih staleža svakodnevno su na ovaj ili onaj način bili okruženi plesom. Jedna učiteljica plesa svrstala je te plesove u 6 kategorija: - religiozni plesovi, - ne-religiozni svečani plesovi, - haremski plesovi, - plesovi za gozbe, - borebeni plesovi, - ulični plesovi. Najviše je bilo lutajućih uličnih plesača i plesačica koji su zabavljali prolaznike. Haremske žene bile su podučavane u plesu i glazbi, i one su plesale haremske plesove koji su se izvodili daleko od oka javnosti. Postojale su i plesne grupe koje se moglo unajmljivati (i bile su jako dobro plaćene!) za svečanosti i gozbe. Zatim, bile su tu i religijske plesačice, svećenice, koje su izvodile obrede i plesne rituale.
Oko 1500 god. pr.n.e. u stari Egipat stigle su Bayadere – elegantne indijske hramske plesačice, koje su uvele eleganciju u ples. Kako je egipatska civilizacija rasla strane kulture, te njihovi običaji i bogatstvo doseljavali su se u Egipat.
Egipatske plesačice poznavale su mnogo više pokreta od onih koji se dozvoljavaju u današnjim tradicionalnim trbušnim plesovima. A sadržavali su i mnogo akrobatike. To su bile slobodne žene. Golotinja je bila normalan dio egipatskog društva. U Starom i Srednjem Kraljevstvu plesačice su bile odjevene u kratke suknje i golih grudi ili su plesale potpuno gole samo sa pojasnom oko bokova i nakitom. Haremske žene bili su poznate kao ''Ukrašene'', jer su kanom bojale ruke i nokte. One su bile obrazovane u glazbi i plesu. Osim što su plesale i pjevale, svirale su harfu i druge instrumente, od kojih su najvažniji bili sistra i menita, jer su se smatrali religioznim instrumentima. Haremski plesovi bili su znatno profinjeniji od onih uličnih. Izvodili su se na više načina: kao solo ples, ples u dvoje, ples u troje i kao grupni ples.
Egipatska kultura poštovala je ženu. Sva nasljeđa, od moći, do društvenog ugleda sve do bogatstva, nasljeđivala su se po ženskoj liniji. Ako je egipatski faraon želio nasljediti svog oca, morao je prvo oženiti svoju sestru, jer je ona bila nasljednica. Tako je i čuvena Kleopatra, prije nego što je sama došla na svoje prijestolje, bila udana za svoja 2 brata.
Nakon Novog Kraljevstva dolazi do raznih izvazija, promjena – raznih utjecaja od stranih zemalja. Prema zapisima, u 30. godini prije Krista Egipat je postao Rimska provincija, a ''Plesačice s Nila'' poslane su u Rim i tako je egipatska plesna kultura počela utjecati i na rimsku.
Zbog nedostataka zapisa, ne može se točno utvrditi povijest Ghawazee plesačica. Negdje oko 5. stoljeća Romi započinju svoje migracije u Tursku, Egipat, sjevernu Afriku i Europu. Romi su živjeli od zabavljanja ljudi, najviše plesom, i tako su za sobom u svakoj zemlji ostavili svoj utjecaj na ples. Negdje od 15. stoljeća Romi su se smjestili u Istambul. Turske plesove moglo se podijeliti u 3 kategorije: - religijski plesovi (sufi ples), - plesovi iz užitka (narodni plesovi), - plesovi kao spektakl. Budući da je muslimanskim ženama bilo dozvoljeno zabavljenje jedino u krugu žena u zatvorenim prostorima, žene su često radile zabave jedne za druge ili su unajmljivale plesačice da ih zabavljaju. I tako su žene iz generacije u generaciju plesnu tradiciju prenosile i sačuvale sve do danas. Plesačice koje su žene zabavljale glazbom i plesom nazivale su se Chengi. Chengi su plesale u haremima, javnim kupalištima i ostalim zatvorenim prostorima namjenjenim samo za žene. Izvodile su krugove, osmice, spirale, shimije uz činelice i sa velom. One su bile iznimno popularne zabavljačice.
Migrirajući sve južnije u Egipat, Romske Chengi plesačice postaju sve slobodnije u svojim nastupima i počinju nastupati i pred muškom publikom. Tada dobivaju novi naziv Gawazee plesačice. Gawazee u prijevodu sa egipatskog znači OSVAJAČICE SRCA, a negdje se prevodi i kao autsajderi. U svoj ples Gawazee-janke dodaju ondulacije torza, te osim činelica i vela, počinju plesti i sa mačevima, štapovima i svijećnjacima.
Dok bi one plesale ljudi bi im pod noge bacali kovane novčiće – odatle potječe ukrašavanje plesne odjeće novčićima. Što je više imala novčića na svojoj odjeći to je bila bolja plesačica – novčići su označavali kao neki status među plesačicama, a s druge strane, ušivanje novčića na odjeću predstavljalo je sigurnost, jer je to bilo jedino mjesto na kojem je njihov novac bio ''osiguran od krađe''.
Gawazee plesačice su bile profesionalne, putujuće plesačice koje su zarađivale mnogo novaca. Među njima, tada su se preferirala ženska djeca, jer su žene plesom uzdržavale obitelj, priskrbljivale sredstva i slavu, i slavom i dobar brak. Oblačile su svilu i nosile bogat nakit oko gležnjeva, ruku, vrata, te novčića na čelu i rinčice u nosu. Oči su ocrtavale ugljenom, a ruke i noge su ukrašavale kanom (što je označavalo višu klasu).
1798. godine u Kairo stiže Napoleon sa svojim vojnicima. Prvi put vidjevši Gawazee-janke Napoleonovi vojnici su ih prozvali Ciganskim plesačicama. Prema naredbi jednoh generala 400 Gawazee plesačica Napoleonovi vojnici su uhvatili, zatočili, silovali, te im odrubili glave i tijela im bacili u Nil. Nakon toga, Francuzi su otvorili javne kuće i prisili Gawazeejike da rade u njima. Od tada, pa sve do kraja 19. stoljeća Egipat je postao glavno trendovsko mjesto za bogataše iz zapadne Europe. Sami Egipćani su imali drugačiji stav prema plesačicama. Zbog mnogobrojnosti plesačica donjeli su zakon o školovanju plesačica u glazbenoj umjetnosti. Takve učene plesačice dobivaju novi naziv – Ahmel. I tako Ahmel plesačice postaju dio privatnih harema podučavajući umjeće ljubavi putem senzualnih plesova. Za razliku od Gawazee plesačica – uličnih plesačica, Napoleonovi vojnici nisu vikada vidjeli Ahmel plesačice. Neke od njih bile su dio religioznih obreda i tada bi plesale sa zmijama.
Citat Eve Cernik, profesionalne plesačice: -“Postojalo je vrijeme kada su plesačice prodavali na dvor kao roblje ili kao vlasništvo bogatih. Neke su se dobro prilagodile, a neke su očuvale svoju nezavisnost na vrlo zanimljiv način. Počele su plesati s mačevima koji su se normalno koristili u bitkama. Nisu zamahivale s njima kako se to činili muškarci u borbi, radije su ga nježno balansirale na glavi, plešući neustrašivo, izražavajući sebe ispod mača. ‘Ti kontroliraš moj život, ti držiš mač iznad moje glave, ali ne možeš kontrolirati moj duh.’ Bez obzira da li je to istinita priča ili ne, ipak je prelijepo objašnjenje.”
Sam naziv trbušni ples, jest zapadnjački naziv za ovaj ples načinjen od francuske fraze Dance du ventre ili "ples trbuha". Za popularnost trbušnog plesa na zapadu zaslužna je plesačica imenom Little Egypt, koja je postala popularna u Chicagu. Ubrzo nakon toga trbušni ples se počinje prikazivati na jedan vulgaran i iskrivljeni zapadnjački način i time gubi svoju izvornost i pravi smisao, koji iako je umjetnička forma, još uvijek ostaje neuhvaćen u području čarolije...
“Dancing is not rising to your feet painlessly like a speck of dust blown about in the wind. Dancing is when you rise above worlds Tearing your heart into pieces and giving up your soul”
~Rumi
PS Više o povijeti trbušnog plesa možete pročitati ovdje:
Prijem 
Portal 
