Kad zavolis zivot, prihvatis ga onakvim kakav on uistinu jeste, prigrlis ga kao najrodjenijeg, pozelis nekada da mu se, onako blisko obratis i kazes:"Moj zivote, dobro vece. " |
| | Pablo Neruda | |
| | Autor | Poruka |
---|
Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Pablo Neruda Pon Avg 29, 2011 6:39 am | |
| U šumama, izgubljen, otkinuh tamnu granu i usnama, žedan, podigoh njen šapat: možda to bijaše glas kiše koja je plakala, zvono razbijeno i srce presječeno.
Nešto iz daljine što mi se činilo tegobno skriveno, pokriveno zemljom, krik prigušen beskrajnim jesenima, odškrinutom i vlažnom tminom lišća.
Ali tamo, prenuvši se od snova šume, grana ljeskova zapjeva pod mojim ustima i njen se bludeći miris verao po mom mjerilu,
kao da me odjednom potražilo korjenje koje napustih, zemlja izgubljena s mojim djetinjstvom, i zaustavih se ranjen skitničkim mirisom. | |
| | | Breza
Datum upisa : 20.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Pon Avg 29, 2011 8:52 pm | |
| Znat ćeš
Znat ćeš da te ne volim i da te volim, jer živjeti je moguće na dva načina, riječ je samo krilo tišine, a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti, da bih ponovo počeo beskraj, da te ne bih prestao voljeti nikada: zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam u svojim rukama ključeve sreće i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela. Zato te volim kada te ne volim i zato te volim kada te volim.
| |
| | | Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Sep 03, 2011 12:25 am | |
| Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna, iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje. Kao da su ti oči nekud odletele i poljubac jedan sklopio usne.
I pošto su sve stvari pune moje duše, izranjaš iz njih njome ispunjena. Leptiru sna, na moju dušu ličiš i ličiš na reč melanholija.
Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna. I kao da se žališ , leptirice zaljubljena. Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje. Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe ćutanjem tvojim, svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten. Slična si noći, zaćutala i zvezdana. Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna. Daleka i bolna kao da si preminula. Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta. I radostan sam, radostan što istina to nije.
| |
| | | Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Sep 03, 2011 12:26 am | |
| Opora ljubavi, ljubicice okrunjena trnjem, šipražije izmedu mnogo strasti nakostrešeno, koplje bolova i krunico gnjeva, kojim si putem i kako pošla u moju dušu?
Zašto si sunovratila svoj bolni plamen, odjednom, izmedu hladnog lišca mog puta? Tko ti oznaci korake koji te nose k meni? Koji cvijet, kamen i dim pokazaše moje boravište?
Sigurno je da je drhtala stravicna noc i zora ispunila sve vrceve svojim vinom i sunce ucvrstilo svoju prisutnost nebesku,
dok me okrutna ljubav opsjedala neprestano sve dok, sijekuci svojim sabljama i trnjem, u mome srcu ne otvori užareni put. | |
| | | Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre Sep 07, 2011 12:18 am | |
| Izgubili smo i taj suton niko nas nocas nije vidio spojenih ruku dok je modra noc padala na zemlju.
Vidio sam sa svog prozora svecanost zalaska na dalekim bregovima.
Ponekad bi se kao novcic uzario komadic sunca u mojim rukama.
Sjecah te se duse stegnute i po toj tuzi ti me poznajes.
Gdje si tada bila? S kojim ljudima? Koje si rijeci govorila? Zasto mi sva ta ljubav dolazi odjednom kada sam tuzan i znam da si daleko?
Paka je knjiga koja se uvece uzima i kao ranjeni pas moj plast se uz noge vuce.
Uvijek,uvijek ti odlazis uvece tamo gdje sumrak juri brisuci statue.
| |
| | | Komsinica Legenda foruma
Datum upisa : 20.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Pet Sep 16, 2011 1:41 pm | |
| Kad tvoje oci ne bi imale boju mjeseca, dana s glinom, s radom ili s vatrom, kad ne bi zatocenu cuvala okretnost uzduha, kad ne bi, kao što jesi, bila tjedan jantara, kad ne bi, kao što jesi, bila zuti trenutak u kome se jesen penje povijušama, da nisi još i kruh koji mirisni mjesec mijesi noseci svoje brašno nebom, o ljubljena, ne bih te volio! U tvome zagrljaju grlim ono što postoji, i pijesak, i vrijeme, i stablo kiše, i sve zivi zato da bih ja zivio: ne odlazeci daleko mogu da vidim sve: u tvome zivotu vidim sve ono što je zivo. Pablo Neruda | |
| | | Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Sep 24, 2011 9:02 am | |
| Juegas todos los días con la luz del universo. Sutil visitadora, llegas en la flor y en el agua. Eres más que esta blanca cabecita que aprieto como un racimo entre mis manos cada día.
A nadie te pareces desde que yo te amo. Déjame tenderte entre guirnaldas amarillas. Quién escribe tu nombre con letras de humo entre las estrellas del sur? Ah déjame recordarte cómo eras entonces, cuando aún no existías.
De pronto el viento aúlla y golpea mi ventana cerrada. El cielo es una red cuajada de peces sombríos. Aquí vienen a dar todos los vientos, todos. Se desviste la lluvia.
Pasan huyendo los pájaros. El viento. El viento. Yo sólo puedo luchar contra la fuerza de los hombres. El temporal arremolina hojas oscuras y suelta todas las barcas que anoche amarraron al cielo.
Tú estás aquí. Ah tú no huyes. Tú me responderás hasta el último grito. Ovíllate a mi lado como si tuvieras miedo. Sin embargo alguna vez corrió una sombra extraña por tus ojos.
Ahora, ahora también, pequeña, me traes madreselvas, y tienes hasta los senos perfumados. Mientras el viento triste galopa matando mariposas yo te amo, y mi alegría muerde tu boca de ciruela.
Cuanto te habrá dolido acostumbrarte a mí, a mi alma sola y salvaje, a mi nombre que todos ahuyentan. Hemos visto arder tantas veces el lucero besándonos los ojos y sobre nuestras cabezas destorcerse los crepúsculos en abanicos girantes.
Mis palabras llovieron sobre ti acariciándote. Amé desde hace tiempo tu cuerpo de nácar soleado. Hasta te creo dueña del universo. Te traeré de las montañas flores alegres, copihues, avellanas oscuras, y cestas silvestres de besos.
Quiero hacer contigo lo que la primavera hace con los cerezos.
*
Svetloscu svemira svakog dana se igras. Ti nezna gosco moja, stizes u cvecu i vodi. Ti si vise od ove bele glavice, koju ko grozd svakog dana rukama svojim stiscem. Nikome nisi slicna otkad ja te ljubim. dopusti da te polozim izmedju zutih venaca. Ko ti ispisuje ime slovima od dima medju zvezdama juga ? Ah, pusti da se setim kakva si bila onda kad nisi ni postojala. Vetar naglo zaurla, u zatvoren prozor mi bije. Nebo je mreza prepuna tamnih riba. Svi vetrovi ovde pusu, svi odreda. Kisa se svlaci. Prolaze u begu ptice. Vetar,Vetar. Samo se ja mogu boriti protiv sile ljudi. Oluja u hrpe zgrce suvo lisce i odvezuje camce sto nocas pristase na nebu. Ti si jos ovde. Ah, ti ne bezis. Ti ces me odvracati sve do poslednjeg krika. Privij se sva uz mene ko obuzeta strahom. Ipak je kroz tvoje oci strugnula cudna sena. Mala, jos i sad mi donosis cvetove kozje krvi, a cak su ti i grudi mirisne. Dok tuzan vetar jezdi i ubija leptire, ljubim te, i moja radost grize ti usne od sljive. Kako ti bese tesko dok si navikla na me, na dusu mi samu i divlju, na ime koje progone. Koliko puta videsmo blistavu Danicu dok se ljubljasmo u oci i svitanja kako se nad nama sire u kruzne lepeze. Moje su reci po tebi u milovanju rosile. Odavno ljubljah ti telo od suncana sedefa. Cak verujem da si gospodarica svemira. Donecu ti s planina radosno cvece copihues lesnike mrke i sumske korpe poljubaca. Hocu da uradim s tobom ono sto prolece radi sa tresnjama. [img] | |
| | | Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Sep 24, 2011 3:22 pm | |
| PUEDO escribir los versos más tristes esta noche. Escribir, por ejemplo: " La noche está estrellada, y tiritan, azules, los astros, a lo lejos". El viento de la noche gira en el cielo y canta. Puedo escribir los versos más tristes esta noche. Yo la quise, y a veces ella también me quiso. En las noches como ésta la tuve entre mis brazos. La besé tantas veces bajo el cielo infinito. Ella me quiso, a veces yo también la quería. Cómo no haber amado sus grandes ojos fijos. Puedo escribir los versos más tristes esta noche. Pensar que no la tengo. Sentir que la he perdido. Oír la noche inmensa, más inmensa sin ella. Y el verso cae al alma como pasto el rocío. Qué importa que mi amor no pudiera guardarla. La noche está estrellada y ella no está conmigo. Eso es todo. A lo lejos alguien canta. A lo lejos. Mi alma no se contenta con haberla perdido. Como para acercarla mi mirada la busca. Mi corazón la busca, y ella no está conmigo. La misma noche que hace blanquear los mismos árboles. Nosotros, los de entonces, ya no somos los mismos. Ya no la quiero, es cierto, pero cuánto la quise. Mi voz buscaba el viento para tocar su oído. De otro. Será de otro. Como antes de mis besos. Su voz, su cuerpo claro. Sus ojos infinitos. Ya no la quiero, es cierto, pero tal vez la quiero. Es tan corto el amor, y es tan largo el olvido. Porque en noches como ésta la tuve entre mis brazos, mi alma no se contenta con haberla perdido. Aunque éste sea el último dolor que ella me causa, y éstos sean los últimos versos que yo le escribo.
*
Nocas bih mogao napisati veoma tuzne stihove. Napisati, na primer : "Noc je osuta zvezdama i drhte, plava, nebeska tela u daljini. Ponocni vetar kruzi nebom i peva." Nocas bih mogao napisati veoma tuzne stihove. Voleo sam je, a katkada - i ona je mene volela. U nocima kao sto je ova drzah je u svom narucju. Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom. Ona me je volela, i nju ja sam katkada voleo, a kako i ne bih ljubio njene velike mirne oci. Nocas bih mogao da napisem veoma tuzne stihove. Misliti da je nemam. Osetiti da sam je izgubio. Cuti beskrajnu noc, jos beskrajniju bez nje. A stih pada na dusu kao na pasnjak rosa. Sto znaci da je moja ljubav nije mogla sacuvati. Noc je osuta zvezdama, a ona nije uz mene. To je sve. U daljini neko peva. U daljini. Moja se dusa ne moze pomiriti da sam je izgubio. Moj pogled je trazi, kao da je zeli pribliziti. Moje srce je trazi a ona nije uz mene. Ista noc belinom ovija ista stabla, a mi, oni od nekad vise nismo isti. Vise je ne volim, zbilja, a koliko sam je voleo. Moj glas je trazio vetar da dodje do njena sluha. Drugome. Pripasce drugome. Kao nekad mojim poljupcima. Njen glas, njeno cisto telo. Njene beskrajne oci. Vise je ne volim, zbilja, a mozda je ipak volim. Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav. Jer sam je u nocima kao sto je ova drzao u svom narucju, moja se dusa ne moze pomiriti sa tim da sam je izgubio. Makar ovo bila poslednja bol koju mi zadaje, a ovi stihovi poslednji koje za nju pisem. | |
| | | Breza
Datum upisa : 20.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Pon Sep 26, 2011 8:52 pm | |
| Ne budi daleko od mene
Ne budi daleko od mene ni jedan dan, jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug i čekat ću te na nekoj stanici kad negdje daleko usnu valovi. Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada, u tom času, spoje se kapi nesanice i možda će sav dim što traži svoju kuću doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pjesku, jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti: ljubljena ne idi od mene ni za trenutak, jer u tom otići ćeš tako daleko da ću obići zemlju ispitujući hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
| |
| | | Breza
Datum upisa : 20.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Pet Okt 14, 2011 3:20 am | |
| Iz sto soneta o ljubavi 52.sonet
"...Pjevaš, a suncu i nebu svojom pjesmom tvoj glas rasipa sito dana, govore borovi svojim zelenim jezikom: cvrkuće svaka ptica zime.
More puni svoje podrume koracima, zvonima, lancima i jecajima, zvekeću kovine i oruđe, zvone kotači karavane.
Ali slušam samo tvoj glas što se diže, tvoj glas u letu točan poput strijele i spušta se tvoj glas s bremenitošću kiše,
tvoj glas rasiplje najviše sablje, vraća se tvoj glas natovaren ljubicama i zatim me prati nebom..."
| |
| | | Ester
Datum upisa : 15.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Pon Okt 17, 2011 7:29 pm | |
| LJUBAV
Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima čeznem za mirisima proljeća. Zaboravio sam tvoje lice, ne sjećam se vise tvojih ruku; kako su se tvoje usne našle na mojima? Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima; bijele kipove bez glasa i bez vida. Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam tvoje oči. Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjećanje na tebe. Živim sa boli poput rane; dotakneš li me samo, smrtno ćeš me povrijediti. Tvoja milovanja me obavijaju, poput bršljana na sjetnim zidovima. Zaboravio sam tvoju ljubav, još uvijek išćem odraz tvog lika u svakom oknu. Zbog tebe, teški mirisi ljeta nanose mi bol; zbog tebe, opet tražim oko sebe proročanske znakove nenadanih želja: padajuće zvijezde, komete. | |
| | | Ester
Datum upisa : 15.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Okt 22, 2011 2:05 am | |
| Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten. Kao noć si, šutljiva, zvjezdana. Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna... | |
| | | Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre Dec 14, 2011 6:07 pm | |
| Срце ми је тешко од толиких ствари које сам спознао, и то је као да носим врећу големог камења или као да киша непрестано пада по моме сећању.
Не питајте ме ништа о томе. Не знам о чему говорите.
Ни други нису знали. Тако сам ишао из магле у маглу мислећи да се ништа не догађа, тражећи воће по улицама, мисли по пашњацима, и исход је био овај: сви су имали право, а ја сам у међувремену спавао. Зато нека ставе на моје груди не само камење него и сену, не само сену него и крв.
Тако стоје ствари, младићу, а тако и не стоје ствари, јер, упркос свему, ја сам жив и здравље ми је изврсно, расте ми душа и расту нокти, ходам по бријачницама, одлазим до граница и враћам се, иштем и означавам положаје, но ако желите више сазнати, моје се стазе заплићу, а чују се туга и лаж како лају око моје куће; ведро време је љубав, изгубљено време је плач.
И тако, о свему оном чега се сећам и о оном чега немам у памћењу, о оном што знам и о ономе што сам знао, о ономе што изгубих на путу с толиким изгубљеним стварима, о мртвима који ме нису чули, а можда су хтели да ме виде, најбоље да ме не питате ништа; ставите ми руку овде, на прслук, и видећете како у мени удара врећа мрачна камења | |
| | | Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Pon Dec 19, 2011 6:56 am | |
| Na mom sutonskom nebu Na mome sutonskom nebu ti si poput oblaka i tvoja boja i oblik su onakvi kakve želim. Moja, moja si, ženo usana slasnih, moji beskrajni snovi u tebi žive.
Svjetiljka duše moje rumenilom ti boji noge. Moje vino trpko najslađe je na usnama tvojim, oh, žetelice moje sutonske pjesme, kako te moji samotni snovi osjećaju mojom.
Moja si, moja, i ja kličem u popodnevnom povjetarcu, a vjetar pronosi moj udovički glas. U dubini očiju mojih ti loviš, tvoj noćni pogled se zaustavlja poput vode tvog otimanja.
Zatočenica si u mreži moje muzike, ljubavi moja, a mreže muzike moje kao nebo su široke. Na obali tvojih tužnih očiju duša mi se rada. U tvojim tužnim očima početak je zemlje snova. | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Pablo Neruda | |
| |
| | | | Pablo Neruda | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |
|