Kad zavolis zivot, prihvatis ga onakvim kakav on uistinu jeste, prigrlis ga kao najrodjenijeg, pozelis nekada da mu se, onako blisko obratis i kazes:"Moj zivote, dobro vece. " |
| | Puškin | |
| | Autor | Poruka |
---|
Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Puškin Ned Avg 28, 2011 10:56 pm | |
| TATJANINO PISMO ONJEGINU (EVGENIJE ONJEGIN)
Pisem vam – sta bih znala bolje? I sta vam vise mogu reci? Sad zavisi od vase volje Prezrenje vase da l’ cu steci. Al’ ako vas moj udes hudi Bar malo trone i uzbudi, Vi me se necete odreci. Da cutim ja sam prvo htela, I za sramotu mojih jada Ne biste znali vi ni sada, Bar da se nadam da sam smela Da cete opet k nama doci I da cu ma i retko moci U selu da vas vidim nasem, Da se veselim glasu vasem. Da vam sto kazem, pa da zatim O istom mislim i da pamtim Dane i noci duge sama Dok ne dodjete opet k nama. Al’ osobenjak vi ste, znamo, Teska vam je seoska cama, A mi… mi nicim ne blistamo, No iskreno smo radi vama.
Sto dodjoste u nase selo? U stepi, gde moj zivot traje, Ja ne bih srela vas zacelo I ne bih znala patnja sta je. Smirivsi burne osecaje, Mozda bih jednom (ko ce znati?) Po srcu nasla druga varna I bila bih mu zena smerna, A svojoj deci dobra mati.
Drugi!... Al’ ne, ja nikom ne bih Na svetu dala srce svoje! Oduvek tako pisano je… Nebo je mene dalo tebi; Moj zivot sav je jemstvo bio Da cu te sresti izmedj’ ljudi; Znam, bog je tebe uputio, Moj zastitnik do groba budi…
U snove si mi dolazio, I nevidjen si bio mio. Tvoj pogled me je svud proganjo, U dusi davno glas odzvanjo… Ne, nije mi se san to snio, Jer cim si uso, ja sam znala, Sva premrla i usplamsala, I rekla: on je ovo bio! Ja tebe cesto slusah sama; Govorio si sa mnom jednom Kad prosjaku pomagah bednom I kada blazih molitvama Buru i jad u srcu cednom. Zar ti i onog trena, O prividjenje moje drago. Promako kroz noc kao sena, Nad uzglavlje se moje sago I sapnuo mi reci nade Ljubavi pune i iskrene? Ko si ti? Cuvar duse mlade Il’ kobni duh sto kusa mene? Utisaj sumnje sto me guse. Mozda su sve to sanje moje, Zablude jedne mlade duse, A sasvim drugo sudjeno je… Nek bude tako! Sto da krijem? Milosti tvojoj dajem sebe, Pred tobom suze bola lijem I molim zastitu od tebe… Zamisli: ja sam ovde sama I nikog nema da me shvati; Sustajem i moj um se slama, A nemo moje srce pati. Ceka me; nade glas u meni Bar pogledom ozivi jednim, Ili iz teskog sna me preni Prekorom gorkim i pravednim!
Zavrsih! Da procitam, strepim… Od stida nemam vise daha… Al’ vasa cast mi jemci lepim I predajem se njoj bez straha | |
| | | Breza
Datum upisa : 20.08.2011
| Naslov: Re: Puškin Sre Okt 19, 2011 5:58 am | |
| Cvijetak
Uveli cvijetak bezmirisni pušten u knjizi gledam ja. I gle, već mnoštvom čudnih misli duša se moja puni sva. Kog proljeća je cvao cvatom i čijom rukom skršen bi? Da l’ poznatom il’ nepoznatom? Zašto ga ovdje ostavi? Možda za spomen na poznanstvo il’ na rastanak možda dug? Na kakvu šetnju kroz prostranstvo, kroz tiho polje, tamni lug? Živi li on il’ ona živi, gdje li je njihov kutak sad? A možda su i uvenuli ko ovaj ovdje cvjetić mlad? | |
| | | Breza
Datum upisa : 20.08.2011
| Naslov: Re: Puškin Sre Okt 19, 2011 5:59 am | |
| Elegija
Ludo veselje mojih mladih ljeta Kao mamurluk, sad mi samo smeta. Al’ kao vino-tuga davnog plača U mojoj duši biva sve to jača. Moj put je tmuran. A dane sve gore Nosi mi burno budućnosti more. Al’ mrijeti mi se neće. Još se nadam. Ja živjet’ hoću, da mislim i stradam. Med nedaćama, jadima i zlima, Ja znam da za me i naslada ima. Ponekad opet zanijet ću se skladom, Nad svojom sanjom zaplakati kradom I tko zna, neće l’ posljednji mi dani Ljubavlju zadnjom biti obasjani. | |
| | | Breza
Datum upisa : 20.08.2011
| Naslov: Re: Puškin Sre Okt 19, 2011 6:00 am | |
| Ne pjevaj draga kada si sa mnom
Ne pjevaj, draga, kada si sa mnom, Gruzijske pjesme, pune tuge: U sjećanju mi bude tamnom Daleki žal i dane druge. Kad razliju se u tišini Te pjesme lude, zanesene, Ja vidim stepu, mjesečinu I lik daleke jedne žene. Otkada ugledah te, draga, Njen lik u mom srcu gasne, Al’ nova oživi ga snaga, Kad začujem te pjesme strasne. Ne pjevaj, draga, kada si sa mnom, Gruzijske pjesme pune tuge, U sjećanju mi bude tamnom Daleki žal i dane druge.
| |
| | | Breza
Datum upisa : 20.08.2011
| Naslov: Re: Puškin Sre Okt 19, 2011 6:01 am | |
| Poziv
O, ako zbilja, dok je mrak Kad san utiša duše žive I s neba padne sjajni zrak Na neme grobne ploče sive. O, ako zbilja u taj čas Opusti redom grob za grobom, Ja čekam tad na susret s tobom, Ja čekam tad tvoj lik, tvoj glas. O, dođi mi, kroz noć, kroz san, Onakva kao zadnjeg časa, K’o led i sva k’o zimski dan; Od bola blijeda i bez glasa… O, dođi mi što prije, što prije, K’o vetra dah, k’o zvuk, il’ tajna, K’o strašna sjen, k’o zvijezda sjajna, Svejedno je: što prije, što prije! Ne zovem tebe ja zbog tog Da korim ljude čija zloba Učini kraj života tvog, Ni da pročitam tajne groba. I ne zbog tog, što sumnji roj U duši nosim: da prebolim Ne mogu ja; i sad te volim, I još sam ja ko nekad tvoj. | |
| | | Ester
Datum upisa : 15.08.2011
| Naslov: Re: Puškin Čet Nov 10, 2011 11:38 pm | |
| Шта име моје за те значи? Умреће оно к´о шум вала Што тужно мије туђа жала, К’о жагор шумски кад се смрачи.
На листу твога споменара Остаће попут трага сивог, К´о гробни натпис, чудна шара Нечитљива за иког живог.
Шта значи оно? Већ одавно Талас нових немира га брише И сећање животодавно Не буди у твом духу више.
Но реци га у време чаме, Кажи у часовима сивим: Постоји успомена на ме, Постоји срце где ја живим… | |
| | | Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Re: Puškin Uto Dec 20, 2011 7:44 pm | |
| Sužanj
Za gvozdenom rešetkom tamnujem sad, Ja - nekad slobodan orao mlad. Kraj prozora slece moj srecniji drug, On razdire plen svoj i leti u krug. On kluje i baca i gleda u mrak, I krikom i pogledom daje mi znak. Ja tacno razumem što hteo bi rec; On poziva mene: ''Hajd' vreme je vec! Mi slobodne ptice smo. Hajde i ti Na mesto gde oblak nad urvinom spi, Gde plavetno more na obzorju sja, Gde lutamo jedino vetar, i ja!'' | |
| | | Suton
Datum upisa : 16.08.2011
| Naslov: Re: Puškin Sre Dec 21, 2011 12:34 am | |
| XLVI Sva raskoš ta je, Onjegine, Pozlata mog života mučnog; Jer čemu sve te svetkovine I uspesi kod sveta hučnog? Dala bih rado odmah sada Sve, sve te krpe maskarada, Sav ovaj blesak, dim i sjaj Za svoje knjige, divlji gaj, Za boravište naše bedno, Za mesta gde sam kraj mog sela Vas, Onjegine, nekad srela, I za to groblje neugledno Gde stoji krst i senka grana Nad grobom gde je moja nana. XLVII A moguća je sreća bila... No udes moj je rešen sada. A možda i ja, što bih krila, Nepažljivo postupih tada. Zaklinjala me mati jadna, A spremna beše duša hladna Na svaku novu volju neba. Udala sam se. Sada treba Da odete, jer ja Vas molim. U srcu vašem pored strasti Ponosa ima, ima i časti; Zašto da krijem? Ja vas volim, Al drugom ja sam poverena I ostaću mu verna žena. Slika Ilje Rjepina: Dvoboj Lenskog i Onjegina I sam Puškin je umro u dvoboju. | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Puškin | |
| |
| | | | Puškin | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |
|