Molitva majke

Sigurno je negdje tiho zajecala
ranjena duša toga dana,
kada su iz kuće iznosili mrtvoga sina
Karanfili i očaj, vodili se pod ruku
kao braća, dok je nijemu bol gazila tišina
Samo oči majke
kao dvije svijeće utrnule,
i umorni njeni koraci
pod stegom bremena,
razbijali su šutnju neprestamo
Sa njenih drhtavih usana
kapala je molitva kao pjesma,
dobra i teška kao zemlja,
jednostavna i priprosta
kao njeno srce materinsko