Odmori se, reče mi moja duša...

Odmori se reče mi moja duša

na mojim obroncima vedrine

srce neka ti govor ljubavi sluša

pronađu te neke...bijele tišine



Tijelo te uvijek na borbu vuče

dosta si u sebi nosila straha

Od njega ti srce nemirom tuče

evo ti malo...mog zvjezdanog praha



Iluzije svijeta neće ti dovoljne biti

i zadovoljstvo u njima nećeš naći

Besmrtnost u tebe ja ću liti

u predjele vječnosti, sa mnom ćeš zaći



Tako mi moja duša tiho šapne

i ja ugledah svjetlost bijelu

Ko da me ruka božanska na tren takne

sad mirno koračam, u svom smrtnom tijelu