Ne znaš ti, kako je sam na put poći
u sumrak, kad šetaju već sjene noći
Kad mjesec žuti, iza oblaka drijema
a nekog već dugo čekaš, a njega nema
Ne znaš ti kako boli duša
u večeri neke, kad padaju zvijezde
Vjetar kad se kroz zatvorene škure sluša
i u kočijama mašte, kad se snovi gnijezde
Ne znaš ti kako je kad te gazi vrijeme
kad koraci tvoji odjekuju sami u noći
I kad sam siješ neko rijetko sjeme
kad te praoci čekaju, kad ćeš im doći
Ne znaš ti kako je kad ljepota se sanja
i kad zvijezde želiš sa neba dostići
Kad tvoja duša u plavetnilo uranja
i u dubine srca misao ti želi stići
Ne znaš ti kako je kad zemljom hodaš
dok ti u duši čežnja , za nebesima žeđa
i kad sebe cijelog, u bescjenje prodaš
da vidiš na tren svog anđela
ispod zatvorenih vjeđa
Prijem 
Portal 
