Na tragu anđela,
u slatkom mirisu, u predvečerje
moja duša pronalazi mir
Vjetrovi se smiriše,
na nečujnim vratima sna
smiješi mi se plavi lik,
krila prozirna,
kroz sliku svemira
oči što kroz mene gledaju.
"Dobrodošao anđele
u moj skromni dom!
Mogu ti dati
samo svoju izmučenu dušu
i srce ranjeno
tužnim sjećanjima.
Opij me
tim slatkim mirisom vječnosti
i povedi u visine
plavog beskraja!"
Anđeo se mira osmjehuje:
"Još nije vrijeme
moraš stišati u sebi nemire,
ogrnuti se plaštem moje ljubavi
i pružiti ruku strancu u nevolji.
Pronaći bijelu pticu,
koja luta među gluhim zidovima
razrušene čovječnosti
i sažgati svoje želje
na vatri slavnih predaka!"
Tako mi reče anđeo
prije no što odleti
onkraj postojanja.
Prijem 
Portal 
