Kad zavolis zivot, prihvatis ga onakvim kakav on uistinu jeste, prigrlis ga kao najrodjenijeg, pozelis nekada da mu se, onako blisko obratis i kazes:"Moj zivote, dobro vece. "
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Vetrovima gonjena... Pon Okt 03, 2011 3:05 am
TRAGOVI U BESKRAJU...
Život je sazdan od koraka, nekada slabijih, nekada čvrstih i jakih... Skitaljke sam obula odavno, onog trena kada sam shvatila da potraga za samom sobom još nije gotova. Lutajući tako...pronašla sam Andjela, koji me je odveo na stazu kojom se korača ka Beskraju... Rekao mi je: - Moraš sama.... I krenula sam sama, stazom trnja i Zvezda...Stvaram poeziju, ostavljam tragove i živim.... Andjeo je tu, kao moja sena...Prati me...ali ne gazi mojim koracima.Pušta me da se za sebe borim sama. Rekao je : - Moraš sama... Idem Andjele sama...Putem izmedju Jave i Sna....Svetla i Tame...I samo ti i ja znamo...da je to jedini put kojim mogu ići....
( mom Andjelu)
Emina Mančić - Em@
Poslednji put izmenio Najda M. dana Pet Mar 02, 2012 12:32 pm, izmenio ukupno 3 puta
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Ned Okt 09, 2011 11:55 am
POVRATAK
Pokušaće da ga očara. Možda se u njoj već probudilo nešto davno ubijeno posle svih poraza. Obukla je tamno crvenu haljinu, stavila ruž boje trule višnje, pustila dugu kosu da joj pada niz ramena.Pogledala je još jednom u ogledalo i reče sebi: - Devojko, vreme je da se trgneš i da kreneš dalje,da se vratiš sebi. Razmahni ta krila i poleti već jednom ! Duboko u njoj sve je drhtalo od nemira. Dovoljno je bilo da se seti njegovih prodornih očiju pa da sva ustreperi.Peni more uzburkano u njoj. Plima osećaja, i čini se, oseka tuge, konačno...Trema, knedla u grlu.I neki leptirići u nagoveštaju. Java ili san ? Čula je sirenu...Čekao je dole na parkingu.Pošla je niz stepenice bojažljivo, sva usplahirena i rimenih obraza.Dočekao je širokog osmeha, prostrelio je plavookim pogledom koji je klizio niz njenu haljinu. Progovorio je, po malo zbunjen: - Znao sam da si lepa...ali večeras draga, zasenila si zvezde. Reč nije mogla da izusti.Samo neuhvatljivi nemir i bura emocija prostrujala je kroz svo njeno biće. Otvorio joj je vrata od auta i ovlaš joj prošao prstima kroz kosu...Ušla je , sva se tresla. Osetila je njegove dlanove na vrelom licu. Kao dve reke, uplovili su jedno u drugo ljubeći se bez daha...Crvena haljina padala je lagano...Njeno usamljeno srce našlo je put do iskrica sreće...Samo treba da se potrudi da ne ugasnu...Ona ponovo voli...
Emina Mančić - Em@
Komsinica Legenda foruma
Datum upisa : 20.08.2011
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Ned Okt 09, 2011 1:00 pm
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Ned Okt 09, 2011 1:14 pm
Život se lakše živi ....a tuga pobedjuje kad znaš da te neko prati, tu kraj ramena...a ne otima ti korake, niti nameće svoje tragove...
Hvala Komšinice...
Em@
Komsinica Legenda foruma
Datum upisa : 20.08.2011
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Ned Okt 09, 2011 1:18 pm
Strelica ::
Život se lakše živi ....a tuga pobedjuje kad znaš da te neko prati, tu kraj ramena...a ne otima ti korake, niti nameće svoje tragove...
Hvala Komšinice...
Em@
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Čet Dec 08, 2011 3:11 am
Milina
Pomislim po nekad ušuškana u svoju samoću, da se život zaista poigrava sa mnom. Bez i malo obzira, bez trunke savesti. Otme mi se po neka suza iz oka...I sliva se niz obraz...a ja se pitam : Ma kuda li je ona krenula ? Ustanem...protegnem se, pogledam kroz prozor ...Ugledam veliki pun Mesec...Zvezde...i znam jedna od njih je moja. Zacakli mi pogled od nekog žara. Srce mi zaigra. Pustim ,,Adagio,, i zaplovim u magiju snova...Tada pronadjem sve one drage ljude do kojih mi je stalo. Smeše mi se, dodiruju me...Da...to su senke...nadanja, čežnje...Tu negde su i plavooki nedodiri...tako daleki i toliko moji...Tu je i reka naših susretanja, naših vetrova i samo nama znanih nemira, posle kojih smo u smirajima dana, u laganom stišavanju svega oko nas pronalazili nirvanu za naše dve duše...Toliko bliske i drugačije... I zaista, često poželim, da se nikada ne probudim iz snova koje budna sanjam. Jer tako znam da sam živa.... Isto tako osećam, znam , da ću jednom opet sresti sva ta draga lica , tu negde na obali jave....Da će se sudariti njegov i moj pogled u trenu izmedju sna i jave , da ćemo u nirvani odćutati naće sreće i naše tuge... I biće mi toplo oko srca...
Emina Mančić - Em@
Suton
Datum upisa : 16.08.2011
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Čet Dec 08, 2011 4:00 am
Strelica ::
Milina
Pomislim po nekad ušuškana u svoju samoću, da se život zaista poigrava sa mnom. Bez i malo obzira, bez trunke savesti. Otme mi se po neka suza iz oka...I sliva se niz obraz...a ja se pitam : Ma kuda li je ona krenula ? Ustanem...protegnem se, pogledam kroz prozor ...Ugledam veliki pun Mesec...Zvezde...i znam jedna od njih je moja. Zacakli mi pogled od nekog žara. Srce mi zaigra. Pustim ,,Adagio,, i zaplovim u magiju snova...Tada pronadjem sve one drage ljude do kojih mi je stalo. Smeše mi se, dodiruju me...Da...to su senke...nadanja, čežnje...Tu negde su i plavooki nedodiri...tako daleki i toliko moji...Tu je i reka naših susretanja, naših vetrova i samo nama znanih nemira, posle kojih smo u smirajima dana, u laganom stišavanju svega oko nas pronalazili nirvanu za naše dve duše...Toliko bliske i drugačije... I zaista, često poželim, da se nikada ne probudim iz snova koje budna sanjam. Jer tako znam da sam živa.... Isto tako osećam, znam , da ću jednom opet sresti sva ta draga lica , tu negde na obali jave....Da će se sudariti njegov i moj pogled u trenu izmedju sna i jave , da ćemo u nirvani odćutati naće sreće i naše tuge... I biće mi toplo oko srca...
Emina Mančić - Em@
Ustanem...protegnem se, pogledam kroz prozor ...Ugledam veliki pun Mesec...Zvezde...i znam jedna od njih je moja. Zacakli mi pogled od nekog žara. Srce mi zaigra. Pustim ,,Adagio,, i zaplovim u magiju snova...Tada pronadjem sve one drage ljude do kojih mi je stalo. Smeše mi se, dodiruju me...Da...to su senke...nadanja, čežnje...
P r e k r a s n o !
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Čet Dec 08, 2011 9:44 am
Suton....
Veliki streličasti pozdrav za tebe
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Pet Dec 23, 2011 10:58 am
TIŠINOM AVETNOM HODAM
Otgrla sam se na kratko bolu...pustila jedra da me nose u neko sutra,krenula dalje... Ne zadugo , iskida mi ledeni vetar samoće svu nadu, jedra iscepana padoše u ledeno more.Ipak je Osta na obali moja nedovršena priča...Izgubih se ponovo u nedosanjanom snu...Reči ostaše da čame u dubini misli... Noć po noć nižem...prstima po brojanici zbrajam svaki dugi dan, kao olovo težak. U maglama svijena , nesanicom raspršena, sva ljubav iz mog srca lagano se iz srebrnog peska u kamen pretvara. Aveti me progone, u mulju nestaju moji titraji života, zagušeni bolom. Korak po korak kroz Tamu...za moju kičmu pretežak, za moje oči usahle bez suza i bez svetlosti...Tišina jeziva , kroz močvaru punu živog blata struže, a ja lagano tonem... Pustićeš me ? !
Emina Mančić - Em@
Suton
Datum upisa : 16.08.2011
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Sre Dec 28, 2011 11:07 pm
Ali,shta cemo, kad nas ima i ovakvih koji uvek ponovo moramo da cvetamo kao bashta,
od aprila do septembra, pa od septembra do aprila,
i onda ponovo tako, i ponovo,
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Čet Avg 16, 2012 5:34 am
Lako je meni kad svaki moj pohod u tamu suton prati...
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Čet Avg 16, 2012 5:36 am
MASLINA
Pustila sam korenje. Sazrevam na obali kao stoletno stablo. Obasjana Suncem, šibana vetrovima, okupana talasima , hirovitom plimom zatočena, pokunjenom osekom ostavljena da sama brojim sate duge kao godine čekajući tebe da prodješ makar još jednom, dok me život ne saseče i ne utonem u večni mrak. Čekam noć, da opustim grane ,njišem se slobodna i svoja, bez ljubopitljivih pogleda ljudi, koji zure, ne verujući da jedna maslina, tik uz obalu, odoleva i prkosi moru. Opet brojim sazveždja, radujem se Mesecu i pogled puštam do pučine nepregledne da te potraži u modrini mraka.Pevam pesmu za pesmom kao sirena, ne bi li te dozvala kapetane da svratiš, da ubereš pregršt ljubavi što je iz mene nicala svih ovih godina i iznikla u plod zreli, sav ispucao od silne želje da me probaš bar jednom. Nadam se, valjda već priviknuta da mi je život čekanje a nada jedini smisao, da ću ugledati jedra kako vetru u inat plove i čuti glas koji me gromko doziva, najavljujući dolazak. Uzalud ...ladja kojom ti pobedjuješ gnev podivljalog mora, prevelika je za krhku obalu na kojoj usamljena čamim. Ali ipak, ako jednom zajedriš ovom stranom sna, približi se koliko možeš, da ti mahnem bar...Jer moje korenje je preduboko zašlo u samoću da joj se otrgnem.
Najda M.
Suton
Datum upisa : 16.08.2011
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Pon Sep 17, 2012 4:33 am
Najda M. ::
Lako je meni kad svaki moj pohod u tamu suton prati...
Kad mi te vetar naneo i kroz krošnje duše spustio kao najnežniju laticu neubranog cveta.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Uto Nov 27, 2012 2:49 am
КАО МАСЛАЧАК НА ВЕТРУ...
Освануо је дан топао и другачији. Устајем из постеље, сањиво точим воду за прву јутарњу кафу и размишљам о времену које отиче. Године се нижу, остављајући на лицу трагове. Ипак...Не дам се тако лако пролазности. Зраци Сунца пробијају се кроз жалузине, маме ме да изађем. Новембар је, а тако је тихо и осунчано. Изаћи ћу да удахнем јесен. Поткрада ми се суза , лагано клизи низ образ. Суза бола и радосница. Може то тако , кад помешаш успомене и завириш у садашњост. Зна срце да заболи, а душа да се облије милином. Ни сама не схватам сету и зрнца радости што ми се увлаче у данашњи дан и комешају осећања од меланхолије до луде жеље да срећна загрлим Свет. Испијам кафу, гледам кроз прозор лист како лагано пада. Крај... И сетим се ње...како је отишла исто тако...Тихо, као увели лист, а није изгледало да ће баш она да ископни и увене. Пет година је прошло, пет година иста слика урезана у памћење...и празнина језиво тешка... Тргнем се...помислим на Анђеле због којих сам из понора изашла јача и храбрија.На кћери..на моја два унука који ми осмехом и умилним гласићима дају капи живота, тако драгоцене. Пресвлачим се...Хитро обувам патике и истрчавам.Озари ме Небо бескрајно плаво без облака. И видим очи...поглед најплављи који сам икада видела...и урањам у дан трчећи по оближњој ливади. Срећна што постојим, што сам у дугом лутању кроз таму, препознала нечију душу, а она ослушкује сваки мој вапај и кад је тешко ниоткуда дође и загрли ме чврсто. И кад га нема , он је ту. Ширим руке,осећајући благо струјање живота кроз вене и плачем.... Тужна што нема мајке поред мене да јој кажем оно што је остало недоречено...да јој кажем колико је волим и колику ми је снагу давала кад је најтеже било. Ипак, тешим се. Познавала ме је добро.Знам...чува ме ...и тргнем се из бола. Морам даље јер имам за кога и коме.Срећна што ниче моје семе у бескрају као траг. И срца пуног топлине у овом новембарском дану, јер знам да си Ти ту негде и да чујеш откуцаје моје душе... Као маслачак на тихом ветру предајем се ...нека разноси срећу онима које неизмерно љубим.
Најда М.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Pon Jun 24, 2013 1:09 am
SEĆANJA ...
Vrela topla leta ...sećam ih se... provodila sam raspuste delom na moru, delom na planini kod bake i dede ili u selu u ravnici kod nane i drugog dede...i sve je nekako bilo drugačije i lakše se podnosila žega...
Da li zbog godina imam taj osećaj, ili je sve bilo drugačije..ni sama ne znam...
Tako bih se vratila u ono vreme...
Da gazim po baricama u prašnjavom sokaku , vrućim , blatnjavih stopala i da vrištim od smeha sa braćom i sestrama...da grebem noge po strnjikama dok jurimo stado krava iz komšijske bašte...
Ili da stojim kraj planinskog potoka i slušam šum vetra ... dok veverica skakuće na drvetu ...a ja pevušim želeći da nadjačam šum slapova
Da se kupam u talasima dok mama po deseti put viče - izlazi iz te vode danas...Da gledam strance na Hvaru, kako prstima muljaju ribu , a mi se pravimo fini... Da sva važna i pocrnela udjem sa mamom i tatom na trajekt i merkam našeg lepog plavog ,,fiću,, medju drugim automobilima...Da mlatim glavom dok mi repići ili kikic skakuću a ja gledam u modrinu mora i čekam delfine da se pojave...
Da pred početak škole umažem ruke zelenim ljuskama oraha, pa da od beton gulim prste u sapunici, da očistim ruke do početka škole...
Da krajem avgusta idem u Beograd, u ,,Bulevar,, da kupimo cipele za školu i još po nešto...
Da mirišem nove knjige i sveske, i divim se novoj djačkoj torbi sa likom Mikija Mausa ili Mini ako mi se posreći da ne rasprodaju...
Da jurim po dvorištu punom dece dok se iz kuhinje širi miris pekmeza od neljuštenih šljiva...
Eh....uspomene moje drage...
Najda M.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Uto Jul 09, 2013 9:22 am
SUTRA...
Mrak je obavio grad. Još jedna u nizu teških priča tone u tamu. Odgurnuću u zaborav ili bar u krajnji ugao sećanja ovaj letnji dan ne tako bezazlen i na izgled sjajan. Omara pred kišu, stušteni oblaci obojiše sivilom suton u kom se izgubio osećaj vedrine. U meni, kao pred oluju mešavina opora i teška...tuge , bola i opreza. Da ne sevne munja iz srca pre nego što učinim ono što bi htela, i rečima kao sabljom ubijem u sebi onu blagost koja još nije iskopnila, mada...ubi me gnev. Nadam se da će noć koja lagano guta večernji osećaj beznadja, izroditi u meni još jedan titraj snage, da izdržim košmare u nesanici punoj senki prošlosti koje me progone. Da će iznedriti ova tmina kap svetlosti, dok u zori isčekujem novi znak, kao putokaz kuda da krenem. Jer ...čini mi se da nije kraj, da me još svetlosti čeka negde tamo. Samo treba da razgrnem oblake , pustim korake i obojim sutra bojama isčekivanja...
Najda M.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Ned Sep 29, 2013 9:12 am
Odeš nekuda bežeći od sebe i vratiš se , pognute glave, al' samo na trenutak, dok ne stigneš do mesta odakle si krenuo. I shvatiš, da si se vratio sebi mnogo jači, širih vidika i bistrog pogleda. Ugledaš u daljini svetlost i shvatiš, da svako od nas svoj put gradi, birajući staze dovoljno strme da nas očeliče i dovoljno široke da stopama obuhvatimo želje i htenja na putu do svetlosti koja nas u daljini čeka. Neko je zove zvezdom, neko sudbinom... Ja...smatram je svojim izborom dok kriz tamu koračam praćena iskrama mesečevih senki...
Najda M.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Sre Dec 04, 2013 2:45 am
SMISAO
Život...dug put kroz beskonačnost. Ma koliko verovali u sudbinu i prozivali je pri svakom padu,mi osmišljavamo kakav će on biti. Odabir puta na raskršću naša je promisao. Srcem pratimo emocije, i najčešće ne grešimo. Razumom u zrelijim godinama samo oprezom smirujemo nemire i neverice. Slobodom duhovnosti donosimo odluke jedino i samo ako smo dovoljno misleni i svoji, sposobni da sa sobom razgovoramo u tišini samoće. Verujući u sebe nalazimo smisao i tamo gde nam se čini da ničega više nema što bi osmislilo našu veru u postojanje. Tuga nas jača, budi emocije prema samima sebi. Prevazilaženje bola vraća nam veru da čovek mnogo može ako se nada i veruje. Greška - kakva god bila, nije besmislena ako iz nje naučimo nešto o sebi i drugima i izvučemo pouku ko trebamo biti i šta ne smemo sebi dozvoliti u odnosu na sebe i druge. Voleti sebe prvo, a onda i bližnje pomoći će nam da volimo ceo Svet. Osećaj blagosti i osmeh novom jutru ne niče iz besmislenosti duhovne praznine. Duhom ako si bogat, shvatićeš vrednost življenja. Nema razloga da tromog koraka hodamo kroz život ako su nam ciljevi koje sebi postavljamo dostižni. Za nama će ostati tragovi uspomena i sećanja koja bude radost u srcu, ako putujemo kroz vreme ne kao svemogući, već kao samosvesni u odabiru onoga što možemo dosegnuti. Iluzija da možemo sve, dovodi nas u zabludu koja nas kao paučina obavija. Samo skromnost, širina vidika i vera prvenstveno u svoje mogućnosti, mogu potkrepiti nadu da naše radjanje i naš put u večnost jednog dana, nisu bili besmisao života.
Najda M.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Čet Jan 02, 2014 10:08 am
Još jedna čaša vina, već opora od pijančenja u samoći. Još jedna cigareta i pogled polupijan kroz dim, u prazno, u sivilo neusaglašenosti sa samom sobom.Volim li te previše, da postaneš kob neizlečiva ili te mrzim dovoljno da te šutnem iz sećanja kao praznu bocu lošeg alkohola? Da sve u srču pretvorim, prodišem ili ispustim dušu suzama? Malo je voda na planeti. Da dotočim taj Dunav , što iz njega tvoje oči progone me sablasno. Drčna, glumim neku jačinu , da s pikavcem ugazim i ugasim sve osećaje u sebi koji imaju makar trun sećanja na tebe.Ipak, imam dostojanstva i elegantno gasim opušak u pepeljari. Ustajem, teturajući se lagano do vrata, praćena pogledima pijanih zveri, zabacujem kosu sa ramena i kitim se osmehom sjajnijim od mesečine. U trenu shvatim, voleću te...Nek ide život. A masi birtijskoj koja bulji u mene osmehnuh se hrabro i rekoh : - Ma nemate vi pojma kako žena zna da voli i kako bajku piše filigranskim vezom tkajući san o ljubljenom...
Najda M.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Sub Jan 04, 2014 2:43 pm
Noćas čekam na peronu nadanja bat tvojih koraka kroz dim lokomotive. Pisma poštari više ne nose,u ulicu izgubljenih senki. Ostaju snovi da ih na kolosecima jave tražim. Jer iluziju nikako da razbijem ispraćajući vozove uz romantično kloparanje po šinama. Ritmično, u potpunom skladu sa otkucajima srca koje se nada tvom povratku.Isto onako kako si došao prvi put.Tiho, bez najave i ostavio nedodirom neizbrisiv trag u duši...
Najda M.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Čet Jan 09, 2014 7:11 am
Greške pravimo da bi smo iz njih nešto naučili, i biće ih još, jer teško je živeti predvidljivo i nepogrešivo smerno. Obećah sebi u Božićno jutro rano dok se mesila česnicu, da ću kao što sam oblikovala hleb, pokušati da oblikujem život prema sebi i bližnjima, prijateljima, onim pravim, ako ih budem umela prepoznati. Ako ne, biće to opet neka greška iz koje ću naučiti za ubuduće... Česnica, nikad mirisnija i nikad lepša...i ni mrva ostala nije... Možda je to neki znak da sam načinila nešto dobro i za sebe i za moje najdraže...
Gospod zna !
Najda M.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Čet Jan 09, 2014 7:30 am
Pogled kroz prozor u gustu maglu i kandelabre koji liče na odsjaj mesečine. Mala šansa da me sve to podigne iz tišine koju posvećujem pokajanju što sebi ne posvetih više vremena, da osetim glas srca i dodirnem rane duše. I okajavanje svega onoga što na greh liči, a možda je samo iskušavanje djavola u meni, jer niko nikada ne može za sebe reći sa sigurnošću da ima Gospoda u sebi onako kako to vera nalaže, jer i mi sami smo ili vera ili nevera...Neverujući ili verujući u sebe, hulimo ili uzdižemo Boga u sebi. Teskoba u kojoj sam sada, kao u kakvoj ljušturi, dobro se utapa u maglu, jer postajem nevidljiva za druge , sem Gospodu i sebi. I težak je vazduh, vlažan i opor, oštar za moja nejaka pluća puna bola.Al' prija mi ta ovijenost i prikrivenost, gotovo nevidljivost za neki drugi svet. Moja tamna strana , neka ostane samo moja. Retko ko je može raumeti. Kroz nju proći moram da bi jednom dosegla svetlost koja nije na dohvat ruke, mada se čini da je u svakoj iskrici . Svetlost je u duši...i put do nje je maglovit, neravan i nepredvidljiv. Težak i pretežak za nežna stopala žene...No...baš to što sam žena, daje mi nadu da ću izdržati na tom putu traganja...
Jer žena Isusa rodi ...
Najda M.
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Čet Jan 23, 2014 2:41 am
KAD SNOVI ZASVIRAJU...
Jedna sam od onih što znaju sanjati budni i zaći duboko u svet mašte medju drvorede i paprat čudesnih oblika. Oslušnuti huk šumskog potoka i na sred proplanka zasvirati po klaviru melodiju po partiturama svog srca. Znam biti divlja, notama umesto reči, udaranjem po dirkama istresti sav bes trenutka u kom bi da nadjačam svoju nemoć da skrojim javu makar nalik snu. Srećom...ne drži me dugo taj osećaj da krv zveri kroz vene teče. Kao bumerangom, vratim misli medju vetrove i osluškujem šušanj lišća u dubokoj šumi gde odjek moje duše kroz misao , do reči kao nežna sonata rasipa milinu i guši moje jecaje negde ispod kapaka skrivene. Ipak...otrgne se po neka suza...i kao kristal po dirkama zazveči...nit tugovanka, nit radosnica. Suza, moja druga u snovima koje snivam dok svet život živi ... Vetar pustim da razlista note , da u etar ponese paperje mojih osećaja, još uvek usplahirenih u nadanjima, da negde tamo postojiš, baš onakvim kakvog sam te srela jednom... Ostala je mala luda zabluda , koja se u meni migolji, i tera me da sviram i kad bih vrištala od bola - da li su nam se pogledi zaista sreli , plavooka reko u zelenookom jezeru ?! Oh, Bože...pa dan je...a ja sanjam, li sanjam...Možda je ovo pogrešan sat da se sniva... Verovatno noć i tmina kriju tren sna u kom ću naći odgovore....
Najda M.
Suton
Datum upisa : 16.08.2011
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Pet Jan 31, 2014 9:17 am
Ostala je mala luda zabluda , koja se u meni migolji, i tera me da sviram i kad bih vrištala od bola - da li su nam se pogledi zaista sreli , plavooka reko u zelenookom jezeru ?! Oh, Bože...pa dan je...a ja sanjam, li sanjam...Možda je ovo pogrešan sat da se sniva... Verovatno noć i tmina kriju tren sna u kom ću naći odgovore....
Večeras te baš volim! Možda zbog ovog stiha?
Najda M.
Datum upisa : 13.09.2011 Godina : 61 Lokacija : izmedju dva sveta...
Naslov: Re: Vetrovima gonjena... Sub Feb 01, 2014 6:00 am