A F R I K A

Gost

Sa moje kože su izbrisani svi tvoji otisci.

Svi oni pogledi što su se lijepili za mene kad si me susretao negdje, u prolazu, iznenada i bez veze.

Provukla sam tanku sjenu kroz oči kao koprenu, da ne bih vidjela to plavetnilo što me još uvijek zbunjuje kao u našim prvim danima.

Konvencionalnost nam nikad nije bila jača strana, ali u ovakvim razdobljima je poput mekanog jastuka što probada tkivo i kroz svjetla velegrada odnosi neko vrijeme u nepovrat.

Ledeni požar se širi oko mene kao aura svaki puta kad mi iz prizemlja zazvone telefoni i najave tvoj dolazak.

Uronjena u hrpu sjećanja prolazim kraj tebe i pucam poput stakla od loše vibracije. I reče mi on ove subote: «volim te najviše na svijetu».

Sledilo se srce od iznenađenja, jer i ja njega volim.

Bez obećanja u vječnost. Sada. Taj dan. Tu noć.

Kao nepoznata slova iskustvo je napisalo svoju priču i ostavilo te u našem vremenu.

U ovom vremenu – koje je sada samo moje vrijeme – netko mi šapće «volim te najviše na svijetu».

Netko mi odmiče kosu i nježno govori «volim te». Napokon sam doživjela i njegovo «volim te».

Nakon 9 mjeseci od našeg početka (15.8.2004.) rodilo se, oživjelo i zarotiralo moju genetsku šifru, izmislilo me kao novu osobu.

To «volim te» odvuklo me od tebe, poput sante leda koju odgurnemo i pustimo je prema beskraju.

Globus se i dalje vrti oko sebe, a mene je njegovo «volim te» obasjalo kao sunce Afriku.

Ah, ?, - volim te!

Iz knjige poezije “Sjena duše”
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://shadowofsoul.blog.hr