Dobrodošli na naš forum! Da biste mogli da pratite sve sadržaje potrebno je da se registrujete. Ugodan boravak!
Dobrodošli na naš forum! Da biste mogli da pratite sve sadržaje potrebno je da se registrujete. Ugodan boravak!
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


 
PrijemPrijem  PortalPortal  Latest imagesLatest images  TražiTraži  Registruj seRegistruj se  PristupiPristupi  
Kad zavolis zivot, prihvatis ga onakvim kakav on uistinu jeste, prigrlis ga kao najrodjenijeg, pozelis nekada da mu se, onako blisko obratis i kazes:"Moj zivote, dobro vece. "

 

 sova piše...

Ići dole 
4 posters
AutorPoruka
sova

sova


Datum upisa : 20.08.2011
Lokacija : visi na grani

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: sova piše...   sova piše... EmptyČet Sep 22, 2011 1:06 am

ON i ja...


Sjedim za stolom , kasno je vece. Noc je tiha i samo se tisina cuje. Kao da je sve zamrlo. Samo za tim stolom smo ja ON i tisina. Na stolu je otvorena knjiga i salica od caja. I olovka kojom kopam po glavi ne bi li nasao odgovor na ono sto me ON pita. ON , vec duze vremena sjedi sa mnom , gleda me svojim prodornim ocima i stalno nesto ispituje. A , ja sav nekakav smotan i smusen jedva da mu i odgovorim i ako kazem sto , od toga nastane jos vece pitanje od njega. I tako sjedimo nas oba i razgovaramo.


ON: Sto ti je...???

Ja: Sto ce mi biti ,sto ima da bude...??? Odkuda ti to pitanje sada...??? Nisi mi jasan...???

ON: Znas ti dobro sto ja tebe pitam , ne pravi se lud...Ne mozes meni muljati. Znam te bolje nego itko.

Ja: Stvarno mi nisi jasan i ne znam sto hoces s tim pitanjem...???De malo budu precizniji. Iz vedra neba me to sad pitas. Do sad si sutio.

ON: Nisam ja sutio , nego si se ti pravio lud i obilazio me. Nisi htio da me cujes. Uvijek si ti taj koji bolje zna.

Ja: De molim te ne bubaj sada i otkuda ti to...??? Ko da ti nisam sve kazao i ko da nisi znao. Sad odjednom ti si zinuo. A , kad sam ti govorio sutio si ko zaliven. I sad si se nasao da mi pametujes. Svi ste isti.

ON: Ma tko ti pametujes. Oslijepio si. Nista ne vidis i ne cujes oko sebe. Vuces se tu dugo ko neka ponjava na podu. Gledam te svaki dan i cudim ti se. Ne mogu da vjerujem da si to ti. Ali jesi , znam te.

Ja: Ma znas ti vraga tko sam ja. Svi Vi znate bolje od mene sve. Pun mi je klinac vise Vas pametnih. Eto ja sam budala i sto sada. Da se ubijem , necu , da se mijenjam necu.Ni ja tebi ni drugima ne govorim sto cete da radite. Meni se eto uvijek nadjete sa svojim savjetima. Pustite me ne miru ,gledajte svoja posla.

ON: ne mogu da te pustim , drag si mi i blizak. Nisi ti meni bilo tko. Iako to ti tako mislis. Ja ti ne pametujem i ne dijelim savjete. Samo vidim da nisi onaj koga znam. I ne moze mi biti svejdeno sto se sa tobom desava. Ma sto ti mislio. Znam ja ,ti mene ne cujes i neces da cujes. Tjeras samo svoje.

Ja: I Vi tjerate svoje , pa Vam se ja ne petljam i ne mjesam. Niti imam pravo. Samo kad ja nesto hocu , svi se dizete i bunite. Dodjem Ti i njima ko neka igracka. Ko da nemas pametnija posla nego sa mnom sad da razgovaras. I jos da mi solis usput. Ja ovo , ja ono. Ko da si ti ista bolji od mene. Prvo pogledaj sebe , pa onda mene i nesto mi reci. Ma ja sam budala , slusam svakoga. Ali eto to sam ja. Govno i nista drugo.

ON: Eto vidis kako ti sa mnom razgovaras. Ko da sam ja govno ,a ne ti. Ti nisi govno. Samo si otisao od mene i nas drugih. Nedas da ti se ista kaze. Neces da cujes nista. Ali zaboravljas jedno. Ja te ne mogu pustiti da venes.
Vidim da mi venes ispred ociju. I da patis. Jel ti to treba...?! Budi fer i kazi. Nemoj sad da bude da sam ja u bunilu.


Ja: Covjece bozji , nisi mi stvarno jasan. Ja patim i venem. Bas si budala. I jos mi kazes da me znas. Ma nemas ti blage veze o meni. Nego ne znas sto ces reci pa mi sad tu gluposti prosipas. A i da patim , sto tebe briga uopce to. Necu se tebi ispovjediti. Niti bih kada. I ne patim , ne umisljaj si.

ON: Ha,ha,ha...Eto i nasmijao si me. Bas si konjina nekada , izvini,ali moram da ti kazem. Pa budalo jedna ne zna te nitko bolje od mene. Niti ce ikada da zna. Koji ti je klinac , de prodrmaj tom svojom glavom. Pa pogledaj se i na sto licis. Ko stara brvnara si , samo sto se ne srusis. Pa da si mi najgori neprijatelj ne bi mi svejedno bilo. A , ne ti. Covjece , probudi se...!!! Ako ti neces sam , ja cu da te budim. Pa taman zaratovali za sva vremena. Necu da mi odes u nepovrat. Shvatas li ti to...???


Ja: Ufff , sad ga ti bas se izasra na mene. A ,ovamo ko briga te za mene. Ja i brvanra. De ne buncaj , coraviji si od mene. Na sto ti bogati licis...??? Prvo sebe vidi , pa onda meni nesto kazi. I drugi tako ko ti. I oni mi drobe i nabijaju na nos kako izgledam u zadnje vrijeme. pa da i izgledam sto Vas briga. Ja Vama ne govorim kako izgledate. Meni ste isti. Ali ne ,Vama je dusa sto kome reci. Od toga narastete. Neki se i rugate. Nije mi jasno sto si se ti s njima spandjao. A , ni ti mi nesto sjajno ne izgledas. Koliko vidim sa ovim coravim ocima. jedino si iskren. To moram da ti priznam. I zato te cijenim vise od ostalih. Ali da znas da me razljutis ili izludis , to znas.

ON: Ne poredi me i ne trpaj s drugima. Oni te ne znaju ko ja. Zasto u svemu vidis zavjeru...??? Ja ti samo zelim pomoci jer dosta mi je da te takog vise gledam. Muka mi je svaki dan da te takvog gledam. Ako je tebi svejedno , meni nije. Nisi ti to zasluzio covjece. Nisi. Ti si zasluzio puno vise i bolje od toga sto si. To znam najbolje ja i ostali isto. I oni to vide. Samo nece da ti kazu. Jer planes odmah. Bez ikakva razloga. Postao si slijep. Dusa ti je oslijepila.

Ja: Hmmm...sad sam bez texta...Moram da priznam.

ON:Vidim da si ostao bez texta. Tako je uvijek kad te nesto pogodi. Znam po tebi, ne mozes mi sakriti. Iako se dobro trudis. Svima mozes, ali meni ne.



Ja:Izgleda si u pravu, moram da priznam. Ali opet, sto se ti time zamaras? Ima boljih stvari o kojima mozes da mislis. Pusti mene i moje probleme. Ti mi ih neces rijesiti. Necu da sam ikome na teretu. Moja bol,moja patnja. Nisam dobro, istina je. Lagao bih da jesam. Ali nisam ja jedini koji kroz to prolazi i prodje. Idem da se vode napijem,pa cemo nastaviti razgovor. Duga je noc, a i ne spava nam se.




ON:Ok, hajde napij se. Samo ovo sto si maloprije rekao ne stoji i ne pije vode. Covjece ti si moj,shvati to jednom. I sad kad si oronuo od tuge da te ja tako pustim. Pa da si i vrag, ne bih mogao samo tako glavu da okrenem. Nego ti se zabijes u sebe. Gurnes tu glavu u pijesak ko noj i tako se lijecis. Nikad te nisam ostavio,samo to ti nisi znao. Bitniji su ti drugi bili. Ok,razumio sam. Pustio sam te, da ne bude, ma vidi ga, ne mogu disati od njega. Ovaj put taj film zaboravi prijatelju moj.



Ja:Ti ko da si zaguljeniji od mene. Da sam znao da cemo ovako pricati ne bih ni sjeo za ovaj stol. Bolje da sam otisao u krevet. I zaspao dubokim snom.




ON:Znam ja da bi ti to rado uradio. Ali eto veceras sam tu,kod tebe. Hoces me mozda istjerati?! Znam dobro i da ne spavas kako treba. Da se budis po noci. Pogledas u plafon i kroz prozor. I uzdahnes u sebi. Bol koja te gusi, budi te. Sve znam.




JA:E, budale. Bubnes i ostanes ziv. Ti znas kako ja spavam. Eto ti legnes sa mnom. Ne umisljaj si. Uostalom, da tako i jest,sto te briga. Budi sretan da ti mozes spavati. Ja cu zaspati. Necu tebe dirati.




ON: Vidi kako si se izdao. A, i da nisi, kazem ti znam. Ranu nosis u sebi i lijecis je time sto sutis ko mutav i neces ni slovo da beknes. Koji ti je?! Nisi dijete. Trzni se malo. Hoces li tako do kraja zivota?!




Ja:Ma koji je tebi sad?! I o kakvoj rani pricas?! Ne kuzim te stvarno, nisi mi jasan. Nesto si veceras usnio i tu mi nabijas. Jos u pomisliti da sa Freud-om sjedim. Svi ste danas postali psihoanaliticari, a ni cipele svezati ne znate. Mjenjajmo temu. Ovo nas moze samo razdvojiti. Nije ni tebi, a ni meni cilj.




ON:Jasan sam ja tebi od pocetka razgvora. Samo se ti pravis budala. Tako uvijek radis kad te neko pita direktno. I okreces temu na drugu stranu. Da se na tebi ne vidi mozda bih i sutio. Ali ovih zadnjih mjeseci si krenuo da propadas. I to svakim danom vise. To ne mogu i ne zelim da gledam. Niti hocu. Pa ti sad skaci do plafona.





Ja: Uporan si, nema sto. Ne odustajes. Divim ti se zbog toga. Ja nisam. Mana mi je to. Ali tko je bez mana?! De mi ga navedi molim te. Prvi ja, pa onda ostali. Odustati neces, to vidim na tebi. Sad dokle ce ovo doci ne znam. Mozda bude i bolno, a mozda bude i sretno. Ne znam ni sam kako ce se razgovor zavrsiti.





ON: Slazem se s tobom u necemu. To da ne znamo kako ce se razgovor zavrsiti. Ali i dalje stojim iza toga da treba da razgovaramo. Pa nek i bude bolno. Manje ce biti bolnije nego da te izgubim samo tako.




Ja: Ahh, sto da kazem. Ne znam odakle da pocnem. I da li da pocnem. I nije mi lako da pocnem. Dvoumim se jos uvijek. Pusti me minut da sklopum oci i razmislim.




ON:U redu, sklopi oci i razmisli. Tu sam ja,necu se odmaknuti od stola. Imam volje da cekam. Znam da nije lako o tom pricati. Znam ja sto je tebi. Samo zelim iz tvojih usta da cujem




Ja: U redu, vidim da se ne mogu izvuci. Poceti cu sa pricom...

U sebi razmisljam i vidim nema mi druge. Kontam,koji sam klinac i pocinjao pricu s njim. Ali sad sto je tu je. Pobjeci se ne moze. Niti bi bilo fer. Nisam lik koji pljuje,pa kasnije lize. Ako sam nesto zapoceo,onda do kraja tjeram. Ili bi cesto samom reci,poceo si govna jesti,onda ih do kraja pojedi. Isto je to i sad bilo. Samo je trebalo zapoceti tu pricu. Vidim,on nece otici od stola,dok je ja ne ispricam. A, nista. Prezivjeti cu i to. Kad sam sve mogao, mogu i to. Tako sam u sebi razmisljao.

ON:I kad cemo konacno cuti to sve? Ili opet nesto u glavi kujes kako da izbjegnes. Ovaj put mi neces se izvuci. Dokle god mi ne ispricas,ja se ne micem s ovoga stola. To ti dobro znas. Zato ti je bolje da pocnes sto prije. Imati ces vise vremena za san. Meni je svejedno kad legnem. Tebi ne. Ipak si ti taj koji ustaje rano i u svaka doba ide na spavanje. Ja,ne. Ja kad hocu.

Ja:Ma ne znam odakle da krenem. Ne brini se ti za moj san. Sto da ti kazem,ne spavam vec dugo kako treba. Ima niz godina tome. Zaspim ko mala beba. Odmah,ko zaklan sto bi se reklo. Ali nakon 2 ili 3h ja se probudim. I tako je svaku bozju vecer. Ni ova nece biti iznimka.

ON:Dok te gledam takvog,vrati mi se film od prije nekih 30-ak godina. Tad si isto bio ovako skrhan. Jel 30g ili manje ne sjecam se. Ali nije ni puno daleko. Tad si bio u istom stanju. Samo tad je razlog bio poznat. Ovaj put si mi misterija. Iako sam rekao da znam o cemu se radi,volim od tebe samoga cuti. Mozda se ja varam. Tko zna. Ne moram biti u pravu. Ali mislim da jesam.

Ja: Uhhhh, gdje se toga sjeti. Ma sto si to spominjao? U svakom bogu ti nadjes nesto. Sad kad si to spomenuo,meni se vise i ne prica. Nisi trebao. Ja to tebi ne bih spominjao. Iako je proslo tih nekih 30g nisam nista zaboravio. Samo to je nesto drugo. Znas i sam sto je bilo. Mada velike slicnosti ima. To ti mogu samo reci.

ON: Znam da ima slicnosti. I znam da to nikad nisi zaboravio. Samo sto si ti tu mogao?! Nista. Bio si bespomocan. To je bila veca sila. Ni ja tu ne bih mogao nista. Nemoj sebe osudjivati. Shvati da je tako moralo da bude.

Ja:Jooj,koja ti je prica. Shvati,moralo je tako da bude. Pa zasto bas meni? Sto nije nekome drugom. Ko da sam ja jedini na kugli zemaljskoj. I sad kad se sjetim,najezim se.

ON: Razumijem te kad to kazes. Tko se ne bi najezio. Nije ti tada bilo lako. Nisu ti istinu govorili, a desilo ti se nesto najgore. Izgubio si nekoga koga si volio. I bog ti je uzeo k sebi. Imala je tek 16g. Rak je ucinio svoje. Do zadnjeg dana su ti lagali da je sve u redu. Da je prehlada i da ce sve to proci. Nazalost nije bila prehlada. Bojali su se to reci.

Ja:I sad sve vidim ko da je jucer bilo. Kad bih je pitaj sto ti je,reci bi,ma gripa neka i ovo ono. Ili,ma pusti sad to. Uzivajmo dok smo skupa. Ma ok,kazi bih ja. Nisam htio da je smaram tim pitanjima. Od njenih ni slova nisam mogao cuti. Dobro su krili. Ili sam ja bio slijep. Samo sve je cudno bilo.

ON:Da,da. Cudno je sve bilo. Mene cudi kako nisi na kosi primjetio. Odjednom joj je bila druga boja i puno bujnija?! I onda to sto ste se sve manje vidjali. Nista ti nije ukazivalo. Eto danas mi to nije jasno. Iako je proslo dosta vremena.

Ja:De ne bubaj sad,molim te. Sto se ocekivalo od mene sa mojih 17g? Ko da sam ja na sve mislio. Jest,bilo je cudno. To si u pravu. Ali ja kad bih pitaj,izjegavalo se odgovoriti na to. Posto smo se manje vidjali, nisam ni pitao. Nego,neka kaze sama od sebe. Ko da je meni kemoterapija bila tad na pameti. Druga su vremena bila. Nije ko danas. Prnes i Washington zna gdje si i kad si prno. Tad je bilo drugacije i mirnije i vise se pazilo na druge. Ne kao danas. Danas te rodjeno dijete istjera iz kuce. Toga tad nije bilo. Kazem ti,bio sam sretan kad je vidim. I sad da je jos zamaram,dosta sto je bila po bolnici non-stop. Do toga mi nije bilo.

ON: Jasno mi je. Mada si trebao biti uporniji. Ipak ste se voljeli. Ok,bili ste mladi,tek pocinjali zivot. Ali ljubav je ljubav. Mada i ja da priznam,nisi mogao nista. Mozda je dobro kako si postupio. I kako si saznao najgore? Kako si reagirao?

Ja: Uhhhhh, kako? Dobro pitanje. Saznao sam taj dan od matere. Ona mi je rekla. Crkva je zvonila ono svojo zvono. Mislio sam neko od starijih. Medjutim, nije nitko bio od starijih. Bila je ona. Posto smo stanovali zgrada do zgrade,mater je cula odmah. Javili su joj. Ja sam tad bio u skoli. Nakon sto sam dosao iz skole i rucao,mater mi je rekla. Sinko,desilo se to i to. Prvo sam zinuo i ostao bez daha. Nisam mogao rijec da izgovirim. Dvije su knedle u grlu bile. Ne samo jedna. Nisam taj momenat zaplakao. Samo sam sutio i preblijedio. Sve umre u tebi tada. I film ti se tako brzo okrene za svim tim sto si sa njom prozivio. Da pomislis da je san. Nazalost nije. Htio sam odmah da odem do njenih,ali mi je mater branila. Idi sutra. Sutra ce je dovuci iz bolnice. A,meni je rekla da ima jos krajnike da operira. Tjedan dana prije toga smo se zadnji put vidjeli.

ON:Nemoj se ljutiti ako te sad pitam kako je izgledao taj vas zadnji put? Mozes li se sjetiti? Jesi li tada uspio nesto da skontas i vidis da je ozbiljnije od gripe? Nadam se da ti nije tesko ispricati.



nastaviti ce se dalje...








Poslednji put izmenio sova dana Uto Sep 27, 2011 8:53 pm, izmenio ukupno 2 puta
Nazad na vrh Ići dole
Suton

Suton


Datum upisa : 16.08.2011

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptyČet Sep 22, 2011 5:05 am

sova piše... Nalivpero

Nastavi sovo.
Izvini što sam pokvarila ovim postom koncept daljeg pisanja, nisam mogla da ne napišem da je uvek najlepše ono što se piše iskreno i iz duše.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptyČet Sep 22, 2011 7:28 am

Napisao je da ce se nastaviti! Pisi sowo, stojimo u redu za novu pricu sova piše... 2741317649
Nazad na vrh Ići dole
Komsinica
Legenda foruma
Legenda foruma
Komsinica


Datum upisa : 20.08.2011

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptyČet Sep 22, 2011 7:33 am

Pa mali, dobro si se sjetio... sova piše... 2815948764
Nazad na vrh Ići dole
sova

sova


Datum upisa : 20.08.2011
Lokacija : visi na grani

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptySub Okt 08, 2011 1:19 am

evo vam nastavak... :D


Ja: Nije,to se desilo i od toga ne mozes pobjeci. Znas kako ja kazem , velika sila. I jest tako. Zadnji susret s odigrao nedjeljom. Bila je divna zimska noc. Cijeli grad je bio bijel. Cesta bijela. I zaledjena. Kad hodas cuo si svaki korak i svaki pokret prsta. A , snijeg je saputao na svoj poznati nacin. Nasli smo se na istom mjestu gdje se uvijek trefimo. Na mostu.


ON: I kako ti je ona izgledala,djelovala taj zadnji put?! Jesi li tada mogao nesto da primjetis vec ili ne?


Ja: Izgledala je divno , jedino me njena kosa cudila. Bila je drugacija i ono kao kad zenske stave puno laka pa im se podigne. A , i boja mi je bila druga , svjetlija. Ali ono racunam farbanje i zenske fore. Bi li ti tada pomisljao na rak i zracenje??? Ma bi klinac. E , sad da se to opet desi bih. Ali nema to sad. Jedini taj detalj mi je cudan bio. Pitao sam naravno. Odgovor je bio nesto novo da isproba. Vise da ti budem iskren nisam ni zaprdivao. Sretan si da si sa njom. Ipak je sve manje izlazila i to su bili samo vikendi. Pa sad da jos cijelu vecer lupam o kosi nije mi padalo na pamet.


ON: Ma jasno mi je. Ali eto ono pitam te , ipak ste se znali i skupa bili. Drugi bi mozda zapitkivali. Ali ti nisi taj lik. To znam kod tebe. Tebe to ne zanima.

Ja: Ma nije da ne zanima. Grijesis. Ja samo ne volim biti naporan i smarati druge kojekakvim bezveznim stvarima. Ako neko zeli reci ,reci ce sam. Ono kad navalis ispadnes naporan ko proljev da oprostis. Ne mogu ja to. Onda te ljudi malo maknu od sebe. Prije sam bio zaprdalo dok se nisam opekao. I od tada i kad sam skuzio stvari neke , vise ne. Iako mnogima djelujem ko nezaintresiran , ali nije tako. Necu da budem krpelj nikome. Eto to ti je to.


ON: Jasno mi je , ne moras ton povisivati. I ti za svaki klinac skocis. Znam da ne volis. I da ne skrenemo sa teme , kako se odigrao taj susret.?

Ja: Ma nisam povisio , koji je tebi sad. Mozda malo , ali ne da se derem na tebe. Nego ono kad se sjetis svega iz tebe tako izadje. Nisam serpa. Valjda imam i ja osjecaje. Susret je bio obican , ali divan. Nije tu bilo nesto pompeznog. Niti je trebalo da bude. Pricali smo , smijali se i uzivali. Cak smo otisli do jednog igralista i slikali se u snijegu. Ono bacis se i ostane trag iza tebe. Uzivali jednostavno. Znas i sam kako je kad volis. Sve ti je lijepo. Ne mislis o boji kose i vremenskoj prognozi. Tako je kod mene. Pricali o tom sto cemo raditi iduci vikend itd. Ma divno bilo. Cak nam ni zima nije bila toliko usla u kozu. Iako je bilo tada preko -20°C. Jedna od hladnijih godina. Nama je bilo toplo i bili smo non-stop zagrljeni. Ili se za ruku drzali. I zamisli ja bez rukavica. A , ruke mi tople. Ona se cudila. Ja samo joj kazem , pa grijes me ti. Odgovor joj je bio da ne budalesam , da ih obucem. Ne mogu kazem joj , ko da sam sakat sa njima. I djelovala mi je vedrije nego ranije. Izgleda to je bilo ono zatisje pred buru. Ko tada misli o najgorem. Tako mi je bilo sa pok. meterom. Svi pomislili da je napokon ozdravila itd. kad samo srce otkaza. Jedina razlika je bila sto sam za mater znao da je bolest itd. Ovo sa njom nista. Sem kose sto je cudno bilo.


ON: Ne pricas puno detalja. I ne trzaj se odmah ako ti kazem da si ton povisio. Nisam gluv. Ok , mogu te i razumijeti da puno ne pricas. Ipak je i vremena proslo od tada. Ali ono sve mislim da si sumnjao ili da te neki crv kopao. Ok , lako je meni odavde da lupam. Ti si bio sa njom, ne ja.


Ja: Sam si rekao , ja sam bio sa njom, Da. Ma detalji , koga to zanima. Jesam li se jednom ili x puta poljubio. Ili zagrlio. Necu sada ljubavni cin opisivati. Doduse to me nisi ni pitao. A , i da pitas ne bih ti odgovorio. Ipak je to moje intimno. Ni ja ne pitam druge jeste li se ovo ili ono. Ma kazem ti nista sem te kose me nije zbunjivalo. A ,drugo gdje ces tada razmisljati da je zadnji susret. Ni u najgorem snu. Ali eto bio je , nazalost.


ON: Znam prijatelju. Mozda bih ja bio sutljiviji od tebe. Ti si ipak nesto malo rekao. Ok , detalje i ne moramo da znamo. Trebas nesto i za dusu sacuvati. Ali eto opet si ostao na nogama.


Ja: Ahhh , treba da , za dusu ostaviti. Ok , ti fino pitas. Nisi ono naporan ili tezak. Jer da jesi , ja bih ti rekao da razgulis od mene. I da mi ne sjedis na glavi. Ili bih ti rekao de bogati smanji dozivljaj. Kzem ti ,bilo nam je super. O bolesti i bolnici se nije pricalo. Sem ono koliko mora jos puta da ode. Odgovori su bili sturi. Ili bi samo kazi , ma necemo o tome sada , drugi put. Ali eto npr. lice joj je bilo rumeno. Toga se dobro sjecam. Imalo je boju. Nije ono bilo blijedo i da nesto posumnjas. Kao da je trebalo da izgleda nesto idealno. Nista da pomislis na najgore. Bili smo neka 3h vani. Vecinom hodali zbog zime ili u kaficu. Mada nam se nije puno ulazilo unutra. Ko da udjes u saunu. I ko penzioneri bi popij caj da se zgrijemo i opet vani. Voljeli smo oboje snijeg. Ona mozda vise nego ja. Jer je skijala super. Smijali smo se. Ma milina. Sad kad razmislim i bolje je sto je tako bilo. Za ti je svega kad se sjetis. Ali to je zivot. Moglo je i obrnuto da bude. Sad da razmisljam sto bi bilo kad bi bilo , iskreno glupo mi je. Ovako sam nekako mirniji , mozda glupo zvuci. Ali tako je.


ON: Ne znam ni sam sto da ti kazem. Zao mi je sto se desilo. Mogu da zamislim kako ti je kasnije bilo kad si najgore saznao. Mada opet mislim da si trebao malo vise da budes radoznaliji. Ali dobro , to je moje vidjenje. Samo ti si takav i bog te ne izmijeni. S jedne strane dobro , a sa druge nije. Jedino mi je drago sto je taj susret zadnji bio lijep. Makar da ti je ostao u lijepom sjecanju.


Ja: Ma kazi ti sto zelis. Necu galamiti , razumijem te. Ti imas svoje gledanje ja svoje. Sad kad vratim film unazad ,mozda bih te poslusao. Samo tko zna kako bi sve tada izgledalo. To su stvari koje ne mozes da predvidis. Nisi bog , ni ti , a ni ja. I bolje sto je tako. Mozda surovo od mene sto tako kazem. Ali kad razmislim nije. Tuzna prica , ali ne mogu pobjeci iz svoje koze.


ON: Pa kako je sve proslo poslije? Mislim susret kako se zavrsio i ono kad si saznao najgore? Sto se u tebi desavalo tada?


Ja: Pa ko sto ti rekoh setali smo tako , voljeli se i ja sam je pred kraj setnje do doma ispratio. Ono poljubili se i pozdravili kao najsretniji par. Ne sluteci na najgore. Ko bi tada?! I nakon 3 ili 4 dana saznadoh tu uzasnu vijest. Ostao skamenjen. Samo mi se knedla stvorila u grlu. Mozda sam djubre , ali nisam plakao. Nisam mogao. Samo se u sebi pitao jel san ili java. I zasto. Tad ti se desi ono uobicajeno , izgubis apetit i postanes bezvoljan. Trzas na svaku. Razumljivo. Rekao sam ti da mi prvi dan nije mater dala da idem do njenih. Bio je sok za cijeli grad. Tako da sam isao samo na sprovod. Ma bolno i tuzno. Cijeli grad je ispracao. Samo gledas u ona kola sto idu ispred i sve mislis da sanjas. a , ne sanjas ni sekundu. Sve je java. Bolna java. i tako ti je to bilo.


ON: Eto ispricao si mi to. Samo to je davno bilo. Nije to razlog sto si sada takav kakav si. Lijepo da smo i o tom pricali. Mene sad zanima ovo stanje. Imao si ti jos tih bolnih stvari.


Ja: Jesi ga zapeo ko vo. Ma je. Ne moze biti to razlog. To je davno bilo. Ma skupi ti se sve. A , zadnji period bas se nakupilo. Ne znam ni odakle da pocnem. Stani malo da razmislim...


nastaviti ce se dalje...


Poslednji izmenio sova dana Ned Okt 09, 2011 12:04 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Komsinica
Legenda foruma
Legenda foruma
Komsinica


Datum upisa : 20.08.2011

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptySub Okt 08, 2011 11:27 am

Ne da majka:)
Nazad na vrh Ići dole
sova

sova


Datum upisa : 20.08.2011
Lokacija : visi na grani

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptySre Dec 07, 2011 12:47 am

nastavak...


Ja: Da , imao sam tih bolnih stvari. To si dobro kazao. Ma znas ti sve , bolje nogo ja sam koji sam to sve dozivio i prosao. Kad se samo sjetim jedne od tih. Ta stvar mi je neke nove oci dala za zivot. Netko ce reci da je to nista. Meni nije bilo. Tada sam spoznao koliko je sati u nekim vremenima.

ON: Pa o cemu se radi konkretno , mozes li to da opises…? I sto je to toliko bilo jako da te razbudilo ,kako ti kazes…???

Ja: Ufff , bilo je to 90-ih godina. Tada sam dozivio nesrecu i bio u bolnici. Nisam ja prvo niti zadnje bice koje je to dozivjelo i dozivjeti ce. Ali stvari koje su se tada odvijale i koje sam dozivio na neki nacin su me oprali od nekih misli. Tako da sada na nesto u zivotu gledam drugacije nego prije te nesrece.


ON: Pa kakve je to nesreca bila i kako se sve to desilo…??? Jesi li puno nastardao i sto je bilo…???


Ja: E , sad bih te poslao znas gdje , sto me pitas kako je bilo i sve to , kad znas dobro. Ali izgleda ti je pamcenje izlapilo , pa te moram podsjecati. Izgleda samo u mene jos mozak radi. Ti tu za stolom sjedis ko beg , a ja ti tu pricam.

ON: Ma daj molim te , smiri se malo , kakav beg. Znas da ti nitko nema bliznji od mene. Nekada me bas iznenadis sa svim tvojim glupostima. Ako te ja necu slusati kazi tko ce?!

Ja: Ko da je tebi bitno sve sto ja ovo budem pricao. Ne prdi molim te. Imam dojam da ti na jedno udje , a na drugo uho izadje. Ko da ces biti bolji kada saznas sto je bilo. U biti znas sve , samo si se veceras natovario na mene ko samar na konja. Ne popustas. Ali dobro , sam sam kriv. Nisam te trebao pustiti. Sad nema kajanja.

ON: Opet tebe nosa i baca. De smiri se malo , sjedi tu. Uzodao si se ko muva bez glave. Lijepo i polako ispricaj mi sto je tada bilo i kako si sve to prosao. Pa znas da me zanima. Koji ti je. Ti mislis da te svi mrze i ne vole. E , jesi ti da izvines budala i konjina nekada.


Ja: Ok , necu se raspravljati nego cu ti ispricati. Ali nemoj da me prekidas. Jer ja onda nemam volje da pricam. Dosta me drugi u zivotu prekidaju. Ponekada pomislim da sam dezurna budala svijeta. Ko da samo ja postojim. A , opet kada bih ja htio koga da prekinem , nigdje ga na vidiku. Bas je super. Ja lud i zbunjen , a ostali pametni. Sta mogu kad sam cijeli zivot corav. Gledam dusom ne ocima.


ON: Znam ja dobro kakav si ti , ne moras mi roman pisati tu. Nego pricaj o konkretnoj stavri.Hajde kreni vec…


Ja: BIla je to nesreca na poslu. Smrsako sam glavu i lice. Vozio sam vilicara i nesto je bilo ispod , nisam vidio i glavom sam udario svom silom od one stubove. Krv me oblila , sve je bilo toplo. Pomislio sam da je samo malo. Pipao sam lice bilo je meko i puno krvi. Kao da nisam imao kosti na sebi. Sreca moja kolege su bile tu u blizini. Dotrcali ljudi i hitnu zvali. Ovi su hvala bogu dosli odmah. I stavili me na nosila. Poceli s pitanjima , svjestan sam bio. Ja im kazem , ma nista , hocu kuci da idem. Nek mi lice obrisu. Ma kakvi cuti. Upalise se ona svjetla i sirene i pravac bolnica.


nastaviti ce se...


Poslednji izmenio sova dana Pet Dec 09, 2011 7:18 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Suton

Suton


Datum upisa : 16.08.2011

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptySre Dec 07, 2011 8:21 pm

Ta stvar mi je neke nove oci dala za zivot. Netko ce reci da je to nista. Meni nije bilo. Tada sam spoznao koliko je sati u nekim vremenima.

sova piše... Milk_Water_by_Itsu_ki
Nazad na vrh Ići dole
sova

sova


Datum upisa : 20.08.2011
Lokacija : visi na grani

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptyNed Dec 11, 2011 5:50 am

nastavak...




ON: Pa je li ista nagovjestavalo da ce se to sve tako desiti iznenada?! Jel sam dan bio ono tmuran i nesto poseban? Gdje su ti misli bile tokom posla? Mozda te ova pitanja nerviraju , ali ona mi prva padaju na pamet. Nadam se da ces razumijeti da neces skociti sa stolice , ko sto si koji put maloprije skocio. Ipak se razumijemo dobro. A , evo poceli smo da napokon pricamo kako treba. Znam nije ti o svemu tome lako pricati. Niti mozes sa svakim. Svasta si dozivio i postao si nepovjerljiv. Dao si svima dusu i pomoc kad je trebalo ,znam to , ali nikad nisi dobio nista zauzvrat. Gledao si dusom , ali to ti realnost prijatelju moj ne podnosi. Ona ima svoje zakone. Samo si ti lik koji kako je skovan takav ce i da ostane zauvijek. Ja to dobro znam. Podsjecas me na stihove iz one pjesme NA ZAPADU NISTA NOVO. Gdje Bora kaze , za ideale ginu budale. Ti ne ganajs ideale , ali se drzis svoga i zato gines jer vidis da je ispred vremena. Medjutim ne razmisljaju svi tako. Mnogi su ti rekli da si lud , da nemas pojma o zivotu itd. Cuo sam to. I da mi ne kazes. Samo znam tko je usao s tobom u razgovor , da je ostao bez daha. Jer sve slike koje su bile u njihovim glavama o tebi nakon 5min razgovora sa tobom su se rasprsile u 1000 djelica. To ja dobro znam , iako si ti to u sebi drzao. Samo ti si takav ,tesko das pristup drugima sebi. One koje si pustio imali su srecu ili su shvatili s kim imaju posla. Mogu samo reci da sam sretan sto sam jedan od njih. Nista vise. A ,sad da se vratimo na taj dogadjaj. Malo sam i ja skrenuo s razgovora. Ok ,nastavi , slusam te...


Ja: I ti ga ode u filozofiju , jesi nasao kome ces je izlagati. Ko da sam ja filozof. Jedva i ovako koju recenicu sastavim. Ponekad se cudim kad vise od 3 napisem. Upitam se da li sam to ja. Ili je netko iz mene pisao. Ali ja sam to. Evo i ja ga sad lupam ko ti maloprije ,a tebi govorim. Ha,ha,ha...Koji smo mi likovi.


ON: Ma znam ,ali da se mi vratimo na ono kad se desilo. Osim toga ne lupaj da ne znas sastaviti vise od 3 recenice. Tu suplju pricu prodaji drugome , meni ne. Pa sto mislis da te ljudi vole i slusaju , zato sto znas samo 2 reci. Ne serendaj molim te. Samo problem je u tebi. To tvoje samopuzdanje. Ti mislis da nisi nizasto sposoban. A , ja znam , da prstom maknes poveo bi masu. Vjeruj mi to je tako. Idemo s pricom.



Ja: Sorry stari ,ali sad si ga izvalio ko 3 foke kad seru. Ja da povedem masu. Jesi ti budala. Mora da ima u toj vodi nesto sto sam ti dao da pijes. Od sad dobivas samo caj.Ha,ha,ha...


ON: Ok ,moze i kava , de ti nam ono ispricaj. Kasnije cemo drugo da raspravljamo. Nemam ja uvijek vremena za ovakve razgovore. Znas i sam razloge. Da ih sad ne ponavljam opet.


Ja: Dobro , nastaviti cu. Ipak sam poceo da pricam. Samo malo pusti me da se vratim mislima u to doba. I da ti odgovorim na ona pitanja koja si vec postavio. Samo se malo strpi i pusti me da uronim u sebe.


ON: Nema problema ,jasno mi je. Ipak je proslo vremena od tada. Sacekati cu. Ipak si mi ti u pitanju. Da je neko deseti , ja bih mu rekao da imam preca posla. Ali sad se radi o tebi.


Ja: Ovako da krenem. Dan je bio dapace lijep , ljetni i suncan. Za pozeljeti samo. Nije nista nagovojestavalo da ce se to desiti. Nije bilo nikakvih indikacija. Sve je bilo u onoj svojoj klasicnoj harmoniji. Kao kad gazis uvijek istim putem. Svaki kamen zna kako ga cipelom pozdravis. I ptice znaju kad ces proci to jutro , dan ili vece. Imas dojam da se svi ravnaju prema tebi. Tako je i taj dan izgledao. O cemu sam mislio. Cuj u to doba sam najvise mislio kako su moji i gdje su. Jer to su bila ona luda vremena. Rat je bio. Veze sve prekinute. Nemas pojma da li su zivi ili ne. Nista ne znas o njima , a ni oni tebi. Jos ko za vraga , ja sam bio u tom bijelom svijetu sam samcat. Apsolutno nikoga svoga. Sve sam sam morao da krcim ispred sebe i da stvaram. Nije bilo da odem kod nekoga , pa mu kazem , ej , znamo se , de mi ovo ono. Bio sam ko na pustom otoku. Sam u masi. Gadan i ruzan osjecaj. Uz to sam dosao prije tog sranja koje se desilo kod mojih. I tako bi razmisljao o njima i svojim buducim ili proslim koracima. Sto bi se reklo pricao sam sa sobom. Mozda ces ti pitati pa zar nisam imao nekoga tu od kolega itd. Jesam imao , daleko od toga. Ali svi su oni imali svoje zivote i obitelji. Tako da ne mozes ocekivati da ti skacu na noge. Surova realnost , ali takva je bila. I tako razmisljajuci o njima to se desi.


ON: Zanimljivo bas. Divim ti se kako si i do tada uspio da se odrzis sam plus sva ta briga i neizvjesnost oko tvojih. Nije ti lako bilo. Mora se priznati.



Ja: Nije bilo lako. To si u pravu , znam kroz sto sam sve prolazio. Mozda i o tom budem pricao. Nego da nastavim dalje. Stali smo kod onga kad su me vozili u bolnicu. Mislim da je tako bilo.


ON: Da , tako je bilo , sto se desavalo kasnije?


Ja: Bolnicka kola su vozila brzo koliko se sjecam. Cudno lezis u onim kolima ,gledas one face koje te gledaju i nesto rade po tebi. I ispituju te i govore samo jos malo. Ja im kazem , ma ljudi , nije to nista , pustite me doma. Oni se ono nasmijese vise reda radi i kazu , ne ,ne. Vodimo vas na pregled. Pa neka drugi , veci odluce da li mozete doma. Ma znam ja sve to. Ali mi se ide doma. Trebam na posao sutra. Eto to sam im ja govorio. Dok sam im tako govorio , odjednom sam osjetio kao da su mi ruke od sake do lakta odsjecene. Kad bi me pipli na tom djelu , ma samo dlaku , mene bi zaboli kao vrag. Iako nista na rukama nisam imao uopce. Niti rane , prijeloma ili posjekotine. Ali to je krenulo da me boli sve uzasnije dok su me vozili. I reakos am da me boli. Samo su se pogledali i rekli ,j os malo sad cemo u bolnicu.


ON: Pa kako to odjednom da te zaboli , a nisi se tu udario? Nije mi jasno?!


Ja: Ma znam , nije ni meni bilo jasno. Ali su mi kasnije objasnili sto se desilo i zasto. Cuti ces sve. Samo pusti da sad ovo zavrsim. Napokon stigosm u bolnicu. To sam poznao po tome , sto se neka rampa digla pa sam je ono u lezcem vidio. Inace drugo s vana tesko da vidis sem neba i drveca. Mogu te na Mars odvuci ne zans da si tamo. Kombi je stao i dotrcala su 2 bolnicara i odmah me izvuka iz kombija. Na noslima naravno. I zurili su ka liftu nekom. Pozvali su lift i odmah je dosao. Uvukli su me tu i on je poceo da se spusta. I to dugo se spustao. Poceo sam da pomisljam , bogami ode ja u srediste zemlje.


ON: Ah , i sto se kasnije desavalo , stigli ste negdje sigurno. Niste se vjecno spustali.


Ja: Pa naravno da smo stigli. Bas ga bubnes. Ali dobro razumijem. Takos am ispricao. I ja bih na tvom mjestu isto tako pitao. Da , stigli smo u neki veliki hodnik. Izgledao je ko u onim SF filmovima. Samo sam cekao kad ce koji zeleni da izadje. Medjutim nije bilo zelenih ,nego su svi bili u bijelom i plavom odijelu. I zurili su ko mravi u mravinjaku. Ovi sto su mene dovezli ,ostavili su me uz zid i otisli s onim papirima. Rekli su da ce netko doci i pokupiti me. Dobro ,rekao sam im. I tako lezao na nosilima. A , ruke i dalje uzasno boljele. Samo sam u sebi usnicu koji put ugrizao. I tako gledao u ono neonsko svijetlo na plafonu. I pitao se u sebi , ej , jel ovo stvarno. Kom sam ja bogu sto skrivio. Misli ti idu kao film. I tako dok sam lezao prolazili su ti svi ,lijecnici ,sestre ,medicinari itd. Samo bi me pogledaj i napravili bi neke grozne face. Jedna je zenska rekla , covjece pa tko je tebe pregazio. Samo sam je ispratio pogledom. I jos njih par je reklo to isto. Tek se onda zamislis sto ti se desilo. Ogledalo nisi imao da se vidis. Mozda je i bolje sto je tako bilo. TKo zna kako bih reagirao da se vidim. I lezao sam tako dugo. Ne znam otprilke koliko vremena. E , da ne zaboravim ovo. Prisla mi je jedna med. sestra. I stala kraj mene. Uzela me za glavu i pitala jel sve ok i pocela nekom gazom da brise lice. Dok je brisala lice , samo je govorila , pa kako ti se to desilo i da se ne brinem da ce me lijecnici ubrzo uzeti. Cudan je bio taj njen pogled. Gledao te netko koga ne znas i mozda neces nikada upoznati , a na neki nacin se pobrinuo za tebe u tom momentu. Samo je ona bila jedina koja je prisla direktno i nesto uradila , a masa ih je prosla. Ok , ne mozes nitkome da zamjeras. Ipak nisi ti jedino bice na ovoj kugli. Bez obzira u kojoj si nevolji. Ima i gorih stvari. Tako sam ja sebe tjesio. I u sebi bi kazi , aj super. Ziv si. Makar to. I sreca da te tvoji sad ne vide. To me tjesilo. Iako sam mislio kad zaspim da kad se probudim da je to sve san bio. Nazalost nije bio san. Bila je java.


ON: Uh , bas gadno. Mogu zamisliti sve sto ti je kroz glavu prolazilo. Sigurno dosta toga. Valjda ces i to ispricati. I kad su te primili konacno lijecnici...?


nastaviti ce se dalje...
Nazad na vrh Ići dole
sova

sova


Datum upisa : 20.08.2011
Lokacija : visi na grani

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptyPon Dec 12, 2011 6:32 am

Fata li Zagreb...

Subota je. Ljetni mjesec. Upeklo bas dobro. Ja se vratio s posla. Ono sav oznojen i malo umoran. Ipak sam se vracao biciklom. Nekih 15-ak km sam vozio do stana. Bolje reci kuce u kojoj sam zivio tada. To je bila kuca jednog Nijemca iz Vojvodine. Tzv. Volksdeutscher. Jadnik bio u kolicima , a protjerali ga 1945g partizani. Tada ono bilo revansiranje pobjednika ka porazenima. Sjecam se da je bio 1913g rodjen jer mi je cesto pricao o svom zivotu. a , bolovao je od djecje paralize. Koju je dobio kako mi je rekao u 9-oj godini. Uglavnom on je bio gazda te kuce u kojoj nas je bilo jos oko 5 obitelji. Svi smo bili iz bivse SFRJ. I to bilo nas je raznih nacija. Samo jedino sto smo bili u ono najgore doba tu kod njega. Rat je bio u nasim dvoristima i svi smo drugacije brige i razmisljanja imali. Ali eto hvala bogu mi smo se dobro slagali. Mada je i izmedju nas znalo biti da netko povisi ton ili koju lane. Ali nije bilo ono da se zakrvi ili sad ceka kad ce netko s posla doci da ga letva doceka po glavi. Toga nije bilo. Svi smo bili tzv. sitna boranija. Bogati tko nas sto pita. Suti i budi sretan da nisi dole u onom sranju i paklu. Ma s koje god da si strane bio. Ta se misao provlacila i na neki nacin nas drzala u slogi. Sto je tko mislio kad se sam zatvori izmedju 4 zida , to samo on i bog dragi zna. Ali ne bih o tome pisao vise. To je samo bio uvod. Radnja se desavala u Njemackoj...


E , kad sam dosao s posla odmah sam otisao pod tus. Istusirao se i u stan da rucam. Nisam nesto puno jeo , vise sam se vode napio. Posto je vruce bilo. I nakon rucka se izvrnuo na kauc i upalio TV da vidim sto novo ima i da nisam sto od vijesti propustio. Ipak si na neki nacin o desavanjima doma imao samo TV da cujes. Sa obitelji se nije moglo odavno cuti. Veze i telefoni pukli. Veca sila bila. I dok sam TV gledao meni se prikunjalo i zaspim tako na kaucu. Ono milina , em umoran em , ko beba zaspao. I spavao sam ja do mozda nekih pola 20h. Probudio me susjed. Zvao me da dodjem na kavu u dvoriste. Ono ljeto , a ispred kuce smo imali u dvoristu veliku klupu. Tu bismo svi sjedni ono kad sunce zadje i madjar popusti. Nas 5 ili 6 kako kada. I tu bismo se raspricali i kojekave gluposti valjali. I to do kasno u noc da bi nas stomak svaki put zaboli od smijanja. Toliko smo bili glasni da nas je domaci Svabo , susjed , kuca mu do nase bila , gadjao cim stigne samo da sutimo. Plus je nesto galamio na Njemackom ono ko "voli" nas sto smo tu. A , mi bismo samo ga zvali na kavu. I to na nasem. Ono kazi bi mu , aj jarane komm na kavu. On sav se zapjeni i laje u sebi . A , ja i ovi se valjamo od smijeha. Jednom je i policiju doveo. Ovi ljudi fini kulturni vidjeli da ne pravimo sranje , samo nas zamolili da malo tisi budemo. Dok smo ih mi zvali na po jednu. ha,ha,ha...Naravno odbili ponudu , ljudi su na poslu. Kontam u sebi , da su nasi sada ne bih ih se kutarisao do ujutro. Ha,ha,ha...Uglavnom bilo je s tim "Hansom"svega. O tome cu drugi put pisati.


I tako ja sidjem dole. Kava gotova , nas puno dvoriste. I lupamo i pricamo o svacemu. Jednog smo Radojicu zezali za zene. Pitali ga kojesta bezobrazno. Pa nam on odbrusi: "Mars bitange jedne , fuj , kako vas nije sramota...Da vam znaju otac i mati sta lajete ubili bi vas..." Mi se samo pogledamo i nastavimo dalje. Sto smo drugo mogli. Svima nam je rat bio preko glave i te price. Udri na zajebenciju. Meni fala bogu nije falila. A , i cure sto su tu bile sa nama i one su se kocile kad bi mi lupali. Inace nitko od nas neozenjenih nije imao tu curu. Ko da smo u sjemenistu bili. Gdje da imas kad su im starci tu bili. Nisu mogle maknuti. A , nisu mi se bas nesto i dopadale. Nego neces biti papak pa izbjegavati. Sad jesam li ja njima , to ne znam. Znam samo da su imale neke lole i frajere. Mi smo im bili ko tampon zona. Ha,ha,ha...Jednom je ta jedna susjeda bila kod mene , ono nako. I krene ona u svoj stan da izadje na vrata , kad ulovi svog staroga kako je virio kroz kljucaonicu. Gledao da li mu kcer pusi cigare. Ha,ha,ha...Ona jadna izadje , a on joj 100 bogova na kamaru da je pusila. Ja kazem ma nije pusila cigare. On meni , ti mali zavezi. Vidio sam ja sta ona pusi. Ha,ha,ha...Znao covjek sta mu kcer pusi. Nisi ga mogao zajebati. Ha,ha,ha...I mi se tako raspricali o svemu i svacemu. Pita mene druga jedna susjeda. Ej , os mi nesto nasamo reci. U 4 oka. Ma moze kazem ja i odmaknemo se. I pitam o cemu se radi. Znas ja nisam bila nikad u solarijumu. Pa sam mislila da ides sa mnom. Ok reko moze. Nema problema. Ja cu te odvesti i ti se tamo kvarcaj. Super , kaze ona. Nego moram li se ja tamo skroz skinuti. Moze li u potkosulji?! Ja se uhvatih za stomak i rece joj , ma mozes i u radnom kombinezonu. Samo ces imati visak traka po sebi. Ha,ha,ha...Ma ti me zezas , a ja ozbiljno. Ma ok , samo di ces to pitati , sreca da te nije nitko sem mene cuo. Ha,ha,ha...Eto svega je bilo.


Lupamo mi i dalje. Kad na dvorisnu kapiju dolazi mater od ove susjede. Zena s posla se vratila. Radila ko crnac. Vidi nas i pita kako smo i stane malo sa nama. Ja taj momenat u ruci imao farove od bicikla koji su bili na baterije pa sam morao svaki put da skidam jer bi mi inace maznuli. I vidi to susjeda i pita me sto mi je u ruci. Ma nista gospodjo. Nesto skinuo. Mali , nemoj ti meni nista. Vidim ja da si ti to uhu prislanjao. Znam ja da je to radio. Govori ona. Ja sutim u sebi , samo sto nisam pukao od smijeha. Kontam , ma kakav te radio spopao. I najbolje je tek doslo kad me ovo upita: "De mali reci ti meni , moze li to fatat Zagreb...?" Ja ko iz topa , ma moze i Zagreb i Sarajevo i Beograd. Ona je mislila na onu stanicu radio-Köln. Koja je u to doba imala program na svim jezicima bivse SFRJ. Ovi ostali kad su culi sto je pitala samo se uhvatili za stomak ko i ja. Dugo je bila to tema za zezanje. Svaki put bi me svi pitali , a fata li Zgareb ili samo ono...Ha,ha,ha... sova piše... 289485416
Nazad na vrh Ići dole
Ester

Ester


Datum upisa : 15.08.2011

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptyPon Dec 12, 2011 7:27 am

Lepa, iskrena priča iz svakodnevnice. Realistična i simpatična.
To je život koji živimo.


sova piše... 31674072_29765993_1217358868_25659532_7127197_11951981_45741
Nazad na vrh Ići dole
sova

sova


Datum upisa : 20.08.2011
Lokacija : visi na grani

sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptySub Feb 04, 2012 3:36 am

Vidi ga kako zdere…


E, izradih ja tu subotu konacno. Sad cu da na vlak sjednem i doma da rucam i sve 4 u zrak da izvrnem. Zasluzio sam. Dosta se riljalo za danas. Osim toga i zega je bila. Tako da sam popio vode ko da sam deva. Al, dobro nisam jedini koji je pio. Svi smo koji smo radili. Polako spremam stvari na poslu i zakljucavam one male ormare. Da mi bagra ne mazne sto. Jer mrsko im je traziti i pobirnuti se za stvari. Pa najlakse im je maznuti. I dok to zakljucavam, razmisljam sto danas rucku da zgotovim. Ipak cu doci gladan s posla. Marenda je bila davno. A, od salame se ne mozes najesti. Ja barem ne. Nista, idem ja da se istusiram da ne izlazim iz firme ko tvoric. Hvala bogu imamo tuseve super za tusiranje. Odvrnes vodu i uzivaj. Ne moras se misliti koliko ces je potrositi i jel bojler upaljen. Uvijek ima tople. Samo moras uvijek guzu ka zidu okrenutu drzati, ako ti sapun ispadne. Ha,ha,ha…Tako bi, otidjoh pod tus, istusira se i sad idem ka stanici. I tako opet ja o cemu nego o rucku. Guzica zinula, a stomak dize revoluciju. Valja nesto u kljun da se ubaci. I dodje vlak i sjedoh ja u njega.


Vlak nije bio pun, lokalni je. Ide svakih pola sata subotom. Tako da nikada nisam morao da se brinem. Sjeo sam na prazno mjesto. Ispred mene su sjedile neke djevojke. Razvezle su pricu o momcima i na glas o svemu komentirale. Ja sam naslonio glavu na prozor i gledao pejsaz kroz koji prolazim. Ma uvijek je isti, jer svaki dan tim putem putujem.Ali eto ono ko u filmovima, mozda nesto bude novo. Misli su pomijesane u glavi. Jedan dio je i dalje o rucku, a drugi od prici ovih zenskih. Tako da se sve izmijesalo. Inace ja sam ko fol sklopio oci i spavam. One i dalje razvezle o svojim ljubavnim jadima. Mislim se u sebi, blago njima, o cemu oni misle, a ja gladan. Tad se sjetim onog svog sporeta. Bio je neki stari polovan. Od 4 ploce samo je jedna radila i to mala. Na one sam mogao cvijece da drzim. A, dok se ta mala ugrije trebala je vjecnost. Onda pomislim sto je u firizideru i sto je u spajzi. Koji cu klinac da kuham. Od te slike u glavi stvori mi se mrak pred ocima. Ima da lipsem dok to bude gotovo. I odjednom samom sebi kazem. Danas neces kuhati idi negdje pojedi gotovo. Subota je. Imas i ti pravo na to. Samo gdje da odem. Nisam za neki restoran spremljen. Ne mogu ovakav uci kao sto sam obucen. Ne prilici. Misliti ce ljudi da sam dosao da opljackam, a ne da jedem. Najbolje u neki restoran brze hrane. Ili ono sa kioska da uzmem pa putem da zvacem. To nisam htio..Hocu ko covjek da sjedem, a ne da mrvim cestom, pa da golub za mnom ide. Jos malo sto nsiam stigao do zadnje postaje gdje izlazim i dalje lupam glavu gdje jesti. Netko bi pomislio da nisam 100g jeo. Ali eto tada je to tako bilo. Drugacije ne mogu da opisem. I dok sam izlazio iz vlaka skontam u Mc Donalds da odem. Nisam odavno tamo bio. Rijetko sam i isao jer ono sto su nudili meni je uvijek bilo malo. A ,ja tad jos bio u razvoju. Ha,ha,ha...Samo ovaj put nisam mislio o tome, nego da konacno sjedem i nesto pojedem.


Dodjoh ja do famoznog Mc Donalds-a. Ispred mene guzva na kasi. Najvise djece i klinaca nekih. Sto nemaju love, pa skupljaju za jedan onaj hamburger. Pa dok se smisle na kasi sto ce, tebi dodje u glavi da ih za usi povuces. Ali se sjetis da si i ti bio nekada kao i oni. Zato sutim i strpljivo cekam. I gledam na onaj poster iznad kase sa jelima na ponudi. Pa pravim razne kombinacije, ko da sah igram.A, ne ko da cu samo da jedem. I tako razmisljajuci u sebi dodjem i ja na red. Kasirka neka cura iz Vijetnama, riza, sto bih ja u svom zargonu rekao. Pita me na slomljenom Njemackom sto cu da jedem. Ja joj kazem, daj mi taj Big Mac meni i jos 1 extra Big Mac i extra veliki pomfrit . I jos narucim ona 2 Donuts kolaca sa cokoladom. Ona dva kolovrca sto bih ja rekao u sebi. I pita me kasirka hocu li to za ponijeti ili cu tu jesti. Sigurno je mislila cura da zbog kolicine nosim doma. Ne rekoh joj, tu cu da jedem. Platim joj i zahvalim se. Uzmem onu tacnu sa svim tim jelom i trazim slobodno mjesto da sjednem. Guzva je bila pa moras dobro ocima da cunjas. I napokon nadjem jedno slobodno mjesto u kutu. I sjedem. Pored mene je sjedio jedan zaljubljeni par. Imali su tu izmedju 20 ili 25g. Jedno drugo su hranili. Izgledali su ko 2 tice kad se hrane. Ljubav ih izgleda grijala i spajala. Krenem ja da jedem svoje jelo. Uzmem prvo onaj jedan Big Mac i zinem ko pes da ga odjenom zagrizem. Toliko sam bio gladan. Usta otvorio ko nilski konj. Bas tako. I komad po komad tako ja njega sravnam. Sreca ima jos jedan. Usput zvrnjam onaj pomfrit i umacem ga u onu majonezu. Sve to zalijem sa Coca Colom. Ima da bude cementara u mom stomaku, pomislim u sebi pa se nasmijem. Dok ja tako jedem ovo dvoje do mene i dalje se hrane i gugucu. Tako koji pogled bacim i nista vise. Puno ne obracam paznju. Gladan sam ,tko bi jos i na njih mislio. Dok jedem razmisljamo drugim stvarima.


Odjednom cujem tu curu do mene kako kaze svom momku na nasem cisto, vidi ga kako zdere. Govori ona to njemu jos koji put. On joj kaze , ma pusti covjeka. Nek jede ako je gladan. Ona kaze, ma znam, ali bas mi se zgadio, jesi li vidio koliko je i sto je pojeo. Pa neka je, kaze joj on. Covjek jede svoje. Sto te to briga. Ne jede tvoje. Sve ja to slusam i jedem ona 2 kolaca i u sebi se smijem. Odmah sam odlucio da sutim dok ne zavrsim s jelom. Ona i dalje s njim raspravlja o tome kako ja zderem. Momak joj pametan, pa rece joj, de tise, mozda nas covjek razumije. Ona njemu ,ma ne razumije, vidis da je cisti Svabo. Kratko osisan i naocale. Ne nosi se on ko nasi. A, ja u sebi samo sto nisam pukao od smijeha. Jos mu ona rece, sigurno je nacista. Raspravljaju se oni o mom zderanju, koje sam ja proveo pri kraju. Sad trebam da ustanem i pokupim ono iza sebe i tacnu odnesem na mjesto gdje se odlaze. Ustanem polako i kupim one kutije od Big Mac-a i one kese od pomfrita. Tako stojeci i kupeci ja se obratim ovoj curi. Naravno lijepo na nasem i kazem joj ovo. Oprostite molim Vas ako sam Vam zgadio izlazak ili rucak. Iskreno nije mi bila namjera. S posla sam dosao i bio sam gladan. Nadam se da ste me razumijeli sada. Zelim Vam lijep ostatak dana i opet oprostite mi za zderanje. Hvala Vam na razumijevanju. Dok sam ja to sve govorio, cura je ostala bez daha i texta. I pocela je da muca i i da se ispricava. Kako ona nije mislila tako. Mislila je da sam Nijemac. Ma nema problema kazem joj ja. U pravu ste Vi bili. Bas sam zderao. Niste Vi pogrijesili. Momak joj umro tad od stida dok ja govorim i on se poceo ispricavati i nju braniti. Ma u redu je kazem mu. Sve je u redu. Samo se opustite i uzivajte u vikendu. Idem ja sada, a Vi se provedite. Nemojte Vi meni da zamjerite. Dok sam izlazio pogled im je za mnom bio ukocen. Nisu ocekivali takvu reakciju. Samo sam vidio na brzinu kako joj on rukama nesto prica. Razumijem ga. I ja bih isto tako reagirao na njegovom mjestu.


Tako je prosao moj brzi rucak taj dan. Meni je bilo dobro. Najeo sam se i nasmijao. Ali od tada sam uvijek narucivao samo normalne porcije. Ipak ne bih da netkome drugome opet zgadim rucak ili izlazak. Sto ja mogu kad sam u razvoju bio. Ha,ha,ha...

Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... EmptySub Feb 04, 2012 9:54 am

sova piše... 448152509
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





sova piše... Empty
PočaljiNaslov: Re: sova piše...   sova piše... Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
sova piše...
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: PISANA REČ :: KNJIŽEVNOST :: Proza naših članova-
Skoči na: