Vincenzo Cardarelli

Upoznao sam te okrutnu na rastanku.
Videh te kako odlaziš
Kao vojnik koji u smrt ide
Bez milosti za onog ko ostaje.

U tom času nisam imao snage da te pogledam.
Od tebe, zatim, ni glasa više, samo tvoja slika,
Neumorni drug, i tvoja šutnja
Zastrašujuća kao bunar bez dna.

Zanosim se da bi me ponovo
Mogla zavoleti
I trazim te i čekam da se vratiš,
Da bih te video izmenjenu
I ljutit ćeš se na me
Što sam se usudio da ti prkosim
U ljubavi i sasvim nepotrebno.

Djevičin san

Jedne večeri sam prešao s tvojom majkom
Prag tvoje sobe,
Opora djevice,
I vidio sam te kako spavaš
Tamo, na krevetu, ležala si nauznak,
Nepokretna bez daha,
Napokon savladana.
Ništa anđeoskog nije bilo u tebi, koja si spavala.
Bez sna, bez duše,
Kao što spava ruža.
I nešto se od tvoje boje
Bilo izgubilo.
Zatvorena lica, ukrućena
U nekom dalekom snu,
I naduta od potajnog previranja,
Rasla si spavajući, kao nekad
U mjačinu krilu.
I ja sam vidio, djevojčice,
Tvoj čudesni san.

Klonulost

Odletjela si, pobjegla
kao golubica
i nestala si, tamo, prema istoku.
No ostala su mjesta koja te vidješe
i časovi naših susreta.
Pusti časovi,
mjesta, koja su za mene postala groblje
na kojem stražarim.