Mnogo toga se priljubljuje uz nas i želi da nas ugreje.
Poznate stvari — plavo nebo,
Prolećno sunce,
Neki tamnoputi muzičar koji svira svetu harfu,
Note isprskane njegovom pljuvačkom
Ispresovane ljubičice u njegovoj još tamnijoj knjizi
otkrovenja.
Zašto sve te stvari ostaju toliko hladne, zašto
Reči koje im dajemo skrivaju njihov identitet
Kao očajno vreme,
izopačeni opisi, neumerena ravnoteža?
Pesma je oblak, kiša koja nikad ne padne na zemlju.
Zato ovako izgledamo, raširenih dlanova,
lica prikovanih za plavetnilo.