Prošao sam mnoge pute
Prošao sam mnoge pute,
prokrčio mnoge staze,
sto sam mora preplovio,
pristao uz sto obala.
I na svakom mjestu vidjeh
karavane pune tuge,
ohole i sjetne ljude
opijene crnim mrakom;
i pedante zakulisne
što gledaju, šute i misle
da su mudri, jer ne piju
rujno vino u krčmama.
Loše ljude što prohode
ostavljajuć kužan zadah...
I posvuda vidjeh ljude
gdje igraju i gdje plešu,
kada mogu, ili rade
svoja četiri pedlja zemlje.
Nikad, kada negdje stignu,
ne pitaju gdje su stigli.
Kad putuju, onda jašu
na grbači stare mazge.
Oni žurbe ne poznaju
ni u dane svečanosti.
Gdje je vina, piju vino
gdje ga nema, vodu piju.
I ti dobri ljudi žive,
rade, sniju i prolaze,
i običnog jednog dana
ispod zemlje otpočinu.