Iza sedam mora ,i iza sedam gora,tamo u dalekoj Laponiji živjela je Snjegović-vila.Sjedila je u svom ledenom dvorcu,sagrađenom od ogromnih santi leda..i upravo je srkala topli čaj,kad joj netko pokuca na vrata..
Tko bi to mogao biti-pitala se u čudu,dok je kretala prema vratima..rijetko ju je itko posjećivao,ta živjela je na kraju svijeta.daleko od svake ljudske nastambe...
Skine zasun ,sa teških,hrastovih vrata i polako ih,i bojažljivo otvori...ali vani nije bilo nikoga..jedino je vjetar hučao,i njegov ledeni dah joj prostruja u hodnik..
Vani se spuštala noć,i žuti se mjesec spremao na svoj put..ledene su sige visjele sa obližnjeg,osamljenog bora..a dalje..sve kud joj je pogled mogao doprijeti prostirala se snježna pustopoljina.Vjetar kao da je na tren utihnuo..i vladala je posvemašnja bijela tišina......
Snjegović-vila,još je malo postajala na vratima svog ledenog dvorca,ali misleći da joj se pričinilo..ponovno zatvori vrata i sjedne...te privuče svoju dugu,bijelu haljinu oko sebe..
Iako je navikla na hladnoću,tih je dana i njoj samoj bilo pomalo hladno..ali nije smjela se previše približiti ognjištu ,na kojem je veselo plamsala vatra..stvarajući čudne sjenke po obližnjem zidu...
Ta ona je bila ledena kraljica...i svaka veća toplina mogla joj je naškoditi..tad bi se razboljela...a tko će onda ,mjesto nje.rasipati snježne pahulje po svijetu..i kako će onda Djed Mraz,obaviti svoj posao....
I upravo ,kad se spremala u krevet,dok je raspletala svoje duge pletenice,i sa njih skidala sjajne bisere,jasno je čula kako ponovno netko kuca na vrata...
Molim te,otvori-začuje tihi glasić--i vila se trgne i požuri prema vratima.. ..
I pruži zečici svoj čarobni štapić,kao bi se mogla za njega uhvatiti ..
Zečica ,se uz pomoć vile ,u zadnji čas iskoprca iz ledene rupe...i legne obamrla na snijeg...
Hvala vam,oboma..promrmlja,kad je malo došla k sebi..a gdje je moje dijete?
Na sigurnom,ništa ne brini...on mi je javio...reče joj Snjegović vila,a sad svi idemo u moj dvorac...da se ugrijete...i večerate..i da proslavimo sretan završetak..
Evo..popnite se na moja leđa..i začas ćemo stići..
Tuljan i zečica ju poslušaše..i nisu lebdjeli dugo..iako se zečica strašno bojala visina..te je cijelim putem prekrivala oči...
Kad su stigli u vilinski dvorac...mali je zeko radosno zagrlio svoju mamu..dok ga je ona gladila.i sa majčinskom ljubavlju lizala meko,bijelo krzno...
Uh,uzdahne Snjegović -vila,glavno da je sve sretno završilo....vidite i sami koliko znači kad smo svi složni...i voljni jedan drugom u nevolji pomoći..
Svi se složiše sa njom,,,i nisu imali ništa nato nadometnuti..
E.D...
Prijem 
Portal 
