ISPOVIJED PJESNIKINJE

Odavno su pjesnici sve rekli
duše prelomili titraje
I pretočili ih u riječi
Odavno su slikari nacrtali slutnje
Oslikali prelijepe pejzaže
I mislioci izrazili svoje misli
Ucrtali puteve kojima vječnost traže
Odavno su pisci opisali
Sve životne staze
I maštom oslikali svu ljepotu neba
Ali pokoja riječ je ostala
I na mene iz prikrajka vreba
Izreći ju moram .. ona mi se smješka
Radost kad me svlada ili tuga neka teška
Iako ugaženim stopama koračam
Između cvijeća i visokog vrijeska
U odaje tajanstvene svraćam
Otresajući cipele pune pijeska
Zrnca prolaznosti između prstiju mi bježe
Zahvaćam samo slutnje
Zapletena u anđeoske zlatne vriježe
Nižući od snova svoju nisku
Znam da sam na terenu sklisku

Rukovet sanja mogu vam dati
I ljubavi jedan mali tračak
dugu između zemlje i neba
Zarobljeno sunce u očima
pokazati u magli put
opisati titraje leptirovih krila
u samoći sa vama sjesti
reći vam da postoji dobra vila

Citat :

U odaje tajanstvene svraćam
Otresajući cipele pune pijeska
Zrnca prolaznosti između prstiju mi bježe
Zahvaćam samo slutnje
Zapletena u anđeoske zlatne vriježe
Nižući od snova svoju nisku

Prelepo...draga pjesnikinjo...

hvala