William Butler Yeats

Da imam nebeske tkanine vezene,
Zlatnim i srebrnim svetlom ispletene,
Tkanine plave i zagasite i tamne
Od noći i svetla i polutame,
Ja bih ih raširio pred tvoja stopala:
Ali siromašan sam, imam tek snove;
Raširio sam snove pred tvoja stopala;
Hodaj nežno jer hodaš po mojim snovima.

........

William Butler Yeats (1865-1939)
When You Are Old

WHEN you are old and gray and full of sleep,
And nodding by the fire, take down this book,
And slowly read, and dream of the soft look
Your eyes had once, and of their shadows deep;

How many loved your moments of glad grace,
And loved your beauty with love false or true,
But one man loved the pilgrim soul in you,
And loved the sorrows of your changing face;

And bending down beside the glowing bars,
Murmur, a little sadly, how Love fled
And paced upon the mountains overhead
And hid his face among a crowd of stars.

Kad budeš stara

Kad budeš stara, seda, pred spavanje snena
Dremala kraj vatre, ovu knjigu tada
Uzmi, čitaj i sanjaj kako si bila mlada,
Očiju toplog sjaja i dubokih sjena.

I kako mnogi u lepotu tvoju zaljubljeni biše
I kraj tebe iskreni i lažni znaše da se sjate
Dok je samo jedan voleo ti dušu i mislio na te
Kad lepotu tvog lica brige osenčiše.

Pa dok se svijaš kraj toplog vatrinog gnezda
Promrmori setno kako ljubav brzonoga minu,
Preko visokih gora kako se ka nebu vinu
I sakri svoje lice u roju od zvezda.

Pjesnik svojoj ljubljenoj

Ja prinosim ti k’o na oltar živi
sve knjige moje nebrojenih snova,
o, bijela ženo koju strast potresa
k’o plima pjesak golubije sivi;
sa srcem, što je drevno k’o nebesa
gdje vrijeme tinja al’ nikad ne gasne,
o, bijela ženo nebrojenih snova,
ja prinosim ti svoje rime strasne.

Tuga ljubavi

Ta svađa vrabaca tamo ispod krova,
pun mjesečev obruč, nebo zvijzda noćno
i brujanje glasno veselih listova
prikrili su zemlje jecanje nemoćno.

I onda ti dođe, setnih usana rujnih,
i dođoše s tobom suze cijelog svijeta,
i s njima svi jadi lađa mu olujnih,
i s njima svi jadi bezbrojnih mu ljeta.

Sad kroz rat vrabaca tamo ispod krova
i kroz bijele zvijezde, mliječno nebo noćno,
i pojanje glasno nemirnih listova,
Prolama se zemlje jecanje nemoćno.

Kotač

Svu zimu proljeće nam zaziva volja,
U proljeće čežnja nam ljetna žega,
A kad se plodom napune polja
Kažemo da zima bolja je od svega;
A onda ništa dobro nije
Žudimo opet za proljetnim dobom
Jer ono zbog čeg' krv nam vrije
Ništa je drugo do čežnja za grobom.
Provest ću sutra misleći o prekosutra

Brižnost ljubavi

Neizreciva samilost živi
U srcu ljubavi: ulično vrenje
Kupaca i trgovaca, nezaustavljivi
Oblaci-putnici, zahlađenje
Koje vjetar s kišom donosi njivi,
Tamni kestenjari, zlatno klenje
Potok koji juri kao miševi sivi -
Sve to ugrožava milo stvorenje.