Osvjetljeni rubovi duše

Osvjetljeni rubovi duše
Iz starih zidina
Izniklo neko čudno cvijeće
dotičem misli
kao mirnu površinu vode
nije važno vrijeme
ni odlasci usplahirenih lasta
u dubinama još kraljuje
moja razigrana mašta
kapetani se kući vraćaju
nasmijana lica
a tamo na obzoru neba
sjaji zvijezda padalica
sve ka smiraju vodi
povjetarac melodiju njiše
na granama dozrelih želja
život je neprestana igra
smjena tuge i veselja
osvjetljeni rubovi duše
zaostale tragovi mraka
u nepovrat odnosi
na krilima sunčana zraka
zvone žice vjetra sanjara
raspršuju se baloni sjete
puštam ih ka nebu da polete